Da svako pravilo ima izuzetak, potvrđuje primjer Stojanke Novaković Stoje. I Stoja pati u svojim pjesmama. I ona se obraća partneru koji ju je povrijedio i ostavio. Međutim, u njenim pjesmama nema te patetike i stava – prevari me, samo me ne ostavljaj. Ne, Stoja se izborila za status alfa ženke u čoporu slomljenih, plačljivih djevojčica koje ne znaju da žive bez muškarca koji treba da se brine o njima. Stoja u pjesmama pati dostojanstveno – proklinje, ali ne preklinje.
Navedeno potvrđuje njena pjesma „Da li si za sex,” iz 2009. godine sa albuma “Naj, naj”. To je pjesma koja posjeduje izuzetan dramski naboj. Ambivalentnost njenih osjećanja primjećuje se na početku pjesme. Pjesma jedva da je počela, a njena patnja izbija iz nje. Ali, samo u uvodnim stihovima. Nakon toga se pribire, a do izražaja dolazi njena odlučnost i dostojanstvo, koje nijedna emocija ne može da poljulja. Tada pjesma postaje brža i kreće delirijum karakterističan za njene nastupe. Tako nastaje brdo srče, stvoreno od slomljenih čaša i drugog kafanskog inventara. I taman kad se naviknemo na odlučnu, nepokolebljivu i nesalomivu Stoju, pjesma opet mijenja svoj tok.
Tada kreće instrumentalni dio koji simbolizira Stojino kolebanje. U tom trenutku je drama na vrhuncu i sprema se konačni rasplet. Osjeti se prisustvo magije, kao da je to trenutak bacanja sihira. Međutim, s kolebanjem je gotovo, pa Stoja više nego odlučno, jasno i glasno postavlja pitanje čovjeku na kojeg je bacila oko – da li si za seks?
Samo jake i dominantne žene mogu da iznesu ovakvo ponašanje i dočaraju ovakvu pjesmu. Većina, pod izgovorom sramežljivosti se nikad ne usuđuje na sličan postupak, a kada pjevaju pjesme slične tematike, onda to baš bude usiljeno i degutantno. Stoji nekako stoji, priznaćete…
Piše: O.TOŠIĆ
