Legendarni glumac Nikola Simić ostao je upamćen kao neprevaziđeni kralj domaće komedije, ali malo ko zna da je ključnu ulogu u njegovom životnom i profesionalnom putu odigrao njegov deset godina stariji brat Slavko Simić.
Iako je Nikola Simić stekao status jedne od najvećih zvijezda domaćeg glumišta, njegov stariji brat tokom karijere se uglavnom držao po strani. Slavko Simić nije ostvario toliku popularnost, ali ga je publika izuzetno voljela u ulogama toplih, blagih i dragih likova, punih razumijevanja.
Nikola je u mladosti imao potpuno drugačije planove i veliku ljubav prema slikarstvu, a istinu o tome zašto nije upisao umjetničku školu saznao je tek decenijama kasnije. O tom presudnom detalju i odnosu s bratom svojevremeno je otvoreno govorio.
– U nižim razredima gimnazije sam lijepo slikao, pa sam, u vrijeme kada je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umjetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, prije deset godina saznao sam pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, prenio pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umjetničku školu, kada sam već „položio prijemni ispit“… Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumio. On je u vrijeme boravka u Novom Sadu živio sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvjesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu – ispričao je jednom prilikom Nikola.
Slavko Simić filmski debi ostvario je još 1947. godine u filmu „Živjeće ovaj narod“. Njegov talenat 1953. godine zapazio je tadašnji upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorišta Velibor Gligorić, koji je za Simića volio istaknuti da je on njegov lični izum.
Televizijska i filmska publika posebno ga pamti po ulogama u ostvarenjima „Višnja na Tašmajdanu“, „Više od igre“ i „Levaci“.
Pored glumačkog poziva, Slavko je gajio i strast prema pisanju, pa je objavio i zabilježene razgovore s Ivom Andrićem. Bio je i na čelu Saveza dramskih umjetnika Srbije, a zanimljivo je da je prestižnu Vukovu nagradu dobio u istom periodu kada je Nikola nagrađen priznanjem „Ćuran“ za komediju.
