Sergej Ćetković uveliko odrađuje koncerte po Bosni i Hercegovini a iskreno je govorio o planovima, kako se snašao u crvenoj stolici žirija „Pinkovih zvezdica“, porodici. Sergej kaže da je njegov svijet porodica, te da njegovu karijeru ne obilježavaju skandali.
Kako ste proveli rođendan?
-Predivno. Rođendan je bio na koncertu u Mostaru sa mojom publikom. Donijeli su mi tortu, a onda kasnije sam slavio sa svojom porodicom u kući. Mostarska publilka me je stvarno pozitivno iznenadila.
Oglasni prostor
Kako se odmarate?
-Napunili smo baterije za nove radne pobjede, a mogu da kažem kako je ova godina bila vrlo uspješna na svim poljima. Bio sam izuzetno produktivan, inspiracija je bila na mojoj strani pa sam napisao mnogo lijepih pjesama koje su na albumima mojih kolega. Bit će tu još koncerata, a onda polako spremati nove pjesme za novi album.
Ove sezone ste u žiriju „Pinkovih zvezdica“, da li ste lako donijeli odluku da prihvatite taj poziv i sudite o dječijim talentima?
-Da budem iskren, dugo sam razmišljao o tome. Ranije sam govorio da to nije za mene i kako ne želim ja da budem taj čije će mišljenje ili sud uticati na bilo koga ili bilo čiju karijeru. Ipak, ovdje govorimo o djeci, pa sam na nagovor svojih prijatelja i kolega prihvatio da budem član žirija ove sezone. Emisija je zabavnog karaktera i trudim se da uživam, budem objektivan, podijelim svoje iskustvo i udijelim neki dobar i koristan savjet. Ono što je najbitnije jeste to da shvate kako je svaki talenat beskoristan ukoliko na njemu ne poradite, a iznenađujuće je koliko se nadarene djece prijavilo za ovu emisiju.
Šta im najčešće savjetujete?
-Treba da uživaju na sceni i da svoj nastup ne shvate toliko ozbiljno kao njihovi roditelji, već kao igru i zabavu, nešto što će prepričavati svojim drugarima. Karijere se ne prave preko noći, pogotovo ne sa osam, devet ili 15 godina. Meni je 41 godina i poslije dvije decenije bavljenja ovim poslom svaki put kada treba da izađem pred kamere i publiku, imam tremu, a možete zamisliti kako je djetetu koje nema nikakvog iskustva.
Objavili ste fotografije sa kćerkicama ali ne vide se njihova lica. Jeste li odlučili kada ćete ih predstaviti javnosti?
-Relativno sam nov na društvenim mrežama i nakon toliko vremena odlučio sam da se malo pozabavim i tom temom. Svjestan sam da je internet trenutno najveći oglasni prostor pa se trudim da budem umjeren i ne pretjeram u oglašavanju. I dalje sam protiv te vrste zavisnosti jer ljudi više i ne razgovaraju jedni s drugima, već popularno četuju. Mojim aktivnostima na društvenim mrežama želim da približim publici i onu moju drugu stranu u kojoj sam neozbiljan i opušten, dijeleći s njima poneki trenutak svoje sreće. Ne želim da moja porodica nosi veći teret od onog koji sam joj nametnuo svojim javnim životom. Ukoliko ikada odlučim da ogolim svoj život u toj mjeri, biće to isključivo na zahtjev moje porodice, a ne javnosti.
Čime vas Lola i Mila razoružavaju?
-Djeca su djeca. Svakodnevno me razoružaju svojim dogodovštinama iz škole i vrtića, prvim simpatijama, svađama. Ne možeš da ne voliš njihovu iskrenost i energiju. Kada si roditelj, to je druga dimenzija i drugačije emocije. Kao da je neko uključio dugme i prebacio te iz senzitiv u hipersenzitiv. Na sve reagiraš prenaglašeno, pretvarajući se u svoje roditelje i izgovarajući njihove čuvene rečenice koje si slušao kao mali. Sama činjenica da postoje drugi prioriteti učini da lako zaboraviš na svoje prohtjeve i s ponosom radiš i činiš sve za svoju djecu.
Ko je strožiji prema kćerkicama, supruga ili vi?
-Malo strogosti s vremena na vrijeme nije na odmet, mada se moja ozbiljnost uvijek završi osmijehom. Majka je, ipak, strožija i veći autoritet. Moja uzrečica je: Prebiću te kao mačku ,a Mila me je prije nekoliko dana pitala: Tata, kako se to prebija mačka? I tu je svaka ozbiljnost gotova, tako da ja popustim. Želim da moja djeca steknu ljubav i poštovanje kakvo i ja imam prema svojim roditeljima. U mojoj porodici bio je dovoljan samo jedan očev pogled da znam da sam negdje pogrešio i tu prestaje sva priča.
Jeste li zadovoljni svojim životom, da li biste nešto mijenjali u svojoj svakodnevici?
Mijenjam navike
-Jesam, naravno. Moj život ispunjen je i nadahnut onima koje neizmjerno volim. Kristina, Lola i Mila moja su snaga, ono što vas zaokruži i nadogradi u najboljem smislu te riječi, moj smisao života. Sada, kada sam napunio 41 godinu, sve više pokušavam da promijenim sebe i neke stvari za koje više nemam živaca. Koliko god se trudio da nešto naučim iz svojih grešaka, ipak, ništa ne može da promijeni karakter ili, kako ja kažem, kroj. Svako od nas je sašiven po Božijoj volji i teško da možeš sebe bitnije da promijeniš. Ipak, učim i pokušavam da mijenjam svoje navike jer jedino tako možeš da se zaštitiš od stvari koje te čine nervoznim i nesretnim. Uporno pokušavam da naučim da biram ljude kojima ću pokloniti svoje vrijeme, one koji zaslužuju da budu dio mog života.
Ko je vama najveći oslonac, od koga tražite savjet kada vam je neophodan?
-Supruga Krisitna je neko ko mi iskreno, bez ustezanja kaže pravu stvar u pravo vrijeme i to najviše volim kod nje. Daje mi vjetar u leđa kada mi je najpotrebnije, a nekada bude i sidro za moje brzopletosti. Osim nje, savjet uvijek potražim kod mojih prijatelja kojih, hvala Bogu, imam dosta i koji mi mnogo znače.
Ne razmišljamo o „pojačanju"
Želite li da se ostvarite i kao roditelj dječaka?
-Sasvim smo sretni, zadovoljni i ispunjeni i sada ne razmišljamo o pojačanju.
Mila već traži mikrofon
Kako biste reagirali kada bi se vaše kćerke prijavile za takmičenje u „Pinkovim zvezdicama“?
-Ukoliko pokažu interesovanje i to bude samo njihova odluka i želja, naravno da ćemo ih podržati. Lolin karakter i energija već pokazuju da će se bolje snaći u sportu dok je Mila, iako mala, rekla kako želi da pjeva i tražila da joj kupim mikrofon.
