Otkako zna za sebe Mustafa Sejdović iz Sjenice, a koji već duže vrijeme živi u sarajevskom naselju Ilidža, bavi se pjevanjem. Pofesinalno u muzičkim vodama je od 1986. godine kada je na tržište izbacio svoj prvi album „Oprosti mi srećo“, a u godinama kasnije slijede i njegovi drugi albumi „Otrov i med“, „Gdje si srećo“ te singl pjesme „Ja i ti smo savršen par“, „Zlatna burma“ i druge. Na festivalu „Bihać 2008“ sa pjesmom „Nisam sretan sa njom“ osvaja treće mjesto stručnog žirija. Jedan je od onih pjevača koji se ne plaše takmičnja.
-Zašto bih se plašio. Volim takve manifestacije. To su mjesta na kojima se čovjek sreće sa dragim kolegama koje nekada, zbog posla, godinama ne vidimo. Sa druge strane festivali su prava prilika da se na najbolji način pokaže šta se i kako radio, ali i na najbolji način promovišu dobre pjesme. Istina, volio bih da se na današnjim festivalima, kao nekad, pjeva uživo a ne uz pomoć plejbeka i drugih pomagala. Na estradi vladaju neka čudna vremena. Više se u medijima pojavljuju oni koji imaju novce i nekog iza sebe nego li kvalitetni pjevači. No, takvi kad ponestane novaca i sami nestaju sa estradne scene.
Kako sam voli reći, posljednih 16 godina se udomaćio u Turskoj. Zajedno sa nekim drugim kolegama sa ovih prostora tamo nastupa i uveseljava ljude i tako na pravi način promoviše naše tradicionalno blago pjesmu sevdalinku.
-Ja pjesmu sevdalinku nosim u srcu i duši i istinski je volim. Nisam od onih koji na sav glas fale ovo naše nacionalno blago a kad uđu u studio na projekte stavljaju melodije iz nekih tuđih avlija.
Muzika je jedini posao kojim se bavi i teško da bi mogao uploviti u neke druge vode. Ne žali se na visine honorara kao neke od njegovih kolega. Novce koje je zarađivo i zarađuje, ulaže u nekretnine da bi se, kad okači mikrofon o klin, imao gdje skrasiti i gdje vratiti.
-Dešavalo se da na nekim nastupima ostanem bez honorara. No, ne zamjeram onima koji su me na takav način varali. Svako svoju sreću i nafaku nosi u svojoj duši. Ja sam sretan što nikom, pa ni takvima, nisam dužan. To znači da imam onoliko koliko mi je potrebno za uživanje u životu – kaže Mustafa Sejdović.
