Magistar komunikologije, dugogodišnji urednik, voditelj na radiju i televiziji, voditelj estradnih programa i kulturnih manifestacija, autor brojnih i na festivalima nagrađenih stihova za folk muziku, jedan od dobrih poznavalaca naše estradne i muzičke scene, Enver Šadinlija, bio je idealan za rubriku "Bez cenzure".
Halid Muslimović
– Kao kantautor je uglazbio, pa i otpjevao najveći broj mojih tekstova. Mnogi ne znaju da su stihovi hitova "Znam za sve sam kriv", "Stoj, jarane" ili "Tri noći ne spavam" moji, a Halid je i autor muzike. Muslimović je, bez sumnje, jedan od najvećih radnika estradne scene u regionu. Sve je postigao sam. I, koliko god se o njemu pričalo da je u mnogim poslovima raznim saradnicima ostajao dužan, moje iskustvo je potpuno suprotno. Žao mi je da je moj dragi Halid u priči "TLZP". Veće je on ime od ostalih učesnika.
Nazif Gljiva
– Veliki plus upisujem mu za sve što je uradio: hitove, vođenje karijere nekih velikih folk zvijezda, pa i brojne glasove osvojene na izborima za predsjedništvo BiH. Veliki minus : Mada ga na estradi prati glas da "Kad Nazif ima – imaju svi", Gljiva je, nažalost, apsolutni solo igrač. Ali, valjda to tako u ovim "vučjim vremenima" i treba.
Selma Bajrami
– Pamtim njen uplašeni izraz lica prvi prvom nastupu u mojoj TV emisiji "Folk show". Prije toga je imala neka loša iskustva s provokacijama pojedinih TV voditelja. Drago mi je da je tad naučila da ima i finih ljudi u toj branši. A sve ono oko scene, rezultat je nekih novih pravila u kojima se pjevačice više gledaju, nego slušaju.
Ismet Horo
– O njemu ne smijem ništa loše reći. Jer, rodbinu i kolege čovjek ne bira, ali prijatelje – bira sam. A Ismet mi je prijatelj dugo. Najbolji je među sadašnjim "narodnim" komičarima nadaleko. I, nažalost, ima premalo angažmana za ono koliko vrijedi. Kad me spopadnu kakve brige, mi smo na "šaljivoj kahvi" i – ide dalje život, opet, vedro.
Šemsa Suljaković
– Šemsa i ja se vrlo malo privatno znamo. Među rijetkim je estradnim veličinama s kojima gotovo da i nisam sarađivao. Poštujem jako njenu karijeru i njenu želju da sa svima na estradi bude dobra, a ni s kim previše. To je umjetnost.
Vehid Gunić
– Sjajan u svemu što je radio i što radi. Fascinira me njegova energija, te motivacija koja ga "tjera" da radi više nego mnoge mnogo mlađe kolege. U mirovini odavno, a ne miruje ni na tren ! Divim se, ali mu ne zavidim. Ja bih uvijek radije pobjegao od pretjeranih obaveza. Mislim da bi i dragi Vehid morao malo "odvaditi".
Hasiba Agić
– Imati toliko dara, pjevati bolje od većine jako popularnih kolegica, biti profesionalac "od glave do pete", a biti toliko skroman – to je za ne vjerovati ?! Budući da smo i privatno jako dobri, često govorim Hasibi ovo što i ovako javno kazujem – "Draga Hasiba, skromnost u današnje vrijeme i nije baš vrlina"! Ali, meni je kao osobi, drago da si ti takav čovjek!
Šerif Konjević
– Pjevač bez premca. On je iz čuvene generacije "Novi talas na sav glas", koju je promovisala ekipa koju je predvodio producent Rizo Rondić, u kojoj sam i ja bio. Prvu je popularnost sticao na "Ilidžanskom" festivalu s pjesmom "Zagrli me", koju smo napisali Mirsad Ibrić i ja. I na još nekoliko prvih ploča smo sarađivali. Kad je snimio album "Kunem se u brata svoga", rekao mi je da je taj naslov meni posvetio. Odavno se i ne viđamo. Koliko znam, bez razloga. Drago mi je da je, kako čujem po pričama njegovih kolega, komercijalno i finansijski najuspješniji iz "Novog talasa".
Enes Begović
– Poznata je stara angedota, nastala u vrijeme kad su čuveni trgovci iz Visokog bili ponajbolji u Bosni i mnogo dalje, da se obrazovne ustanove dijele na osnovnu, srednju, visoku i visočku školu. Kažu – džaba ti je i visoka, ako nisi završio "visočku školu". Enes je rođen u Mulićima, blizu mjesta Mile, gdje su u srednjem vijeku krunisani bosanski kraljevi, odrastao u Visokom… Dakle, naučio je sve "marifetluke" i zato ekstra dobro "trguje" u poslu koji radi: jeftino kupi, skupo prodaj. Aferim, naravno!
Nihad Alibegović
– Pošto je u mladosti bio velika fudbalska nada, ostalo mu je "u krvi" dovoljno takmičarskog duha, da nikad ne posustaje… Igra utakmicu svih 90 minuta i sve produžetke do posljednjeg sudijinog zvižduka. U fudbalu je naučio kad se igra "mekano", a kad "đonom". On nije išao redovno u "visočku školu", nego vanredno kod "profesora" Enesa Begovića, koji mu je kum i privatno i – može se reći – profesionalno. Pa naučio gdje, šta, kad i kod koga "pali" i – igrajući po tim pravilima – stigao povisoko na tabeli. To što ponekad zaboravi stare prijatelje, valjda se pripisuje poslovnoj prezauzetosti.
Halid Bešlić
– Koliko god bih pričao o svom prijatelju Haldanu – malo je. Od prvog dana su nam karijere bile prepletene. I prijateljstvo. Meni je Halid na jednu, a skoro svi drugi sa estrade na drugu stranu.
Inače, u karijeri je postigao i ono što ni sam nije mogao sanjati kao dijete u svojim rodnim Vrapcima, na Romaniji. Jedan je takav po značaju u cijelom regionu. A, kao zamjerku, možda da mu kažem da mislim da bi na osnovu tolike omiljenosti kod publike, mogao i morao da se više posveti realnom neposrednom učešću na političkoj sceni. Oni koje vole njega i njegovu pjesmu, vjeruju da bi njegov glas mogao dosta značiti u nekom parlamentu. Bio bi kudikamo korisniji od mnogih koji su do sad sjeli u skupštinske klupe.
Saša Popović
– Najveći ekspert estradnog posla na širokim ovdašnjim prostorima. Dokazuje to od vremena kad je od sitnih hotelskih angažmana s grupom "Slatki greh" vrlo brzo načinio svjetski veliku karijeru Lepe Brene, kao najveće ex-YU zvijezde, pa sve do produkcije "Grand" koja danas diktira sve što je bitno i isplatljivo na muzičkoj i estradnoj sceni BiH, Srbije, te ostalih jugo-republika. Meštre, svaka čast! To, nažalost, ima loše efekte na sve ostale koji se na tom području žele baviti ovim poslom. Dakle – produkcija i pjevača više od trista, ali bez Saše i "Granda" – ništa! Znamo se, međusobno se uvažavamo, bilo je i nekih dogovora o zajedničkom radu. No, priznajem, teško je pratiti njegov radni tempo. I, onako prijateljski, i njemu bih savjetovao isto što i kolegi Vehidu, da manje misli samo na posao, a više na sebe i zdravlje.
Ibro Mangafić
– Moj saradnik, puno smo hit pjesama skupa napravili. No, Ibro je na vrijeme "zbris'o" od estrade, a ja mu zamjeram što i mene nije "navakat" uputio da je tako najbolje.
Sejo Pitić
– Najveći, a meni najomiljeniji "ters" bh muzičke scene. Doduše, on fino objašnjava da taj izraz ne označava neku "nadžak babu", nego perfekcionistu u poslu koji radi. Dobar je čovjek, "raja s Baščaršije", mnogo veseliji od izraza njegovog lica "na prvi pogled" i – bez sumnje – najjači sevdalija u ovom trenutku.
Damir Galijašević
– Nije pohvalno za sve ostale sudionike kulturne i muzičke scene u BiH da gotovo sve što se tiče popularizacije sevdalinke prema mladoj generaciji, spadne na pleća brucoša koji još nije ni 20. godinu napunio. Ali je izuzetno pohvalno za mog "nećaka" Damira.
Nedeljko Opančić
– Kad sam kao student došao na Radio-Sarajevo, bio sam u istoj redakciji, u istoj sobi sa humoristima, a bila je to najjača ekipa radio-humorista u ex-Jugoslaviji. Nedeljko je, nažalost, jedini od njih živ i sreli smo neki dan na Trebeviću – vidim, zdrav i veseo. Što me je obradovalo. On je, može se reći rijetka ptica – "tri u jedan" – voditelj, scenarista, humorista. Zamjeram mu što je svojevremeno kad se Radio BiH dijelio na BH1 i Federalni radio, otišao na BH1, jer je na Federalnom ostala prava radijska "raja". I jako mi je žao što više nije aktivan u programu. Al', valjda je ispravno procijenio da je bolje znojiti se na morskoj plaži, nego se znojiti u radio-studiju.
