Hrvatska pjevačica Alka Vuica nije krila šok i ogorčenje zbog smrti Kristijana Josipa Periša, mladića koji je preminuo u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru. Potresena snimcima nasilja koji su uznemirili region, u razgovoru za medije zatražila je odgovornost svih koji su na bilo koji način učestvovali u ovom slučaju, a prvi put je govorila i o vlastitom iskustvu s napadima panike.
Alka, koja živi u Zagrebu, priznala je da ju je ovaj slučaj duboko potresao i uplašio, posebno zato što se dogodio u ustanovi koja bi trebalo da pruža pomoć i zaštitu.
„Gledali smo kako muče čovjeka osam minuta, nemam riječi“
Pjevačica nije skrivala koliko ju je potresao snimak koji je dospio u javnost.
– Kao i svi koji su pogledali snimak kako je ubijen Kristijan Josip Periš, i ja sam bila u šoku. Još ne možemo doći sebi. Nisam bila svjesna da živim u takvoj zemlji, gdje je moguće da gledamo ubistvo uživo, kako čovjeka muče osam minuta, guše ga i vezanog tuku.
Dodala je da joj sve podsjeća na nacističke logore i da je posebno zastrašujuće što se takve stvari događaju u bolnicama, mjestima na kojima bi ljudi trebalo da dobiju pomoć.
– Mislim da svi moramo reagovati. Ko zna šta se događa u ovom momentu, a da mi to ne znamo. Ko zna na koji način se ljudi muče, a upravo su oni ti kojima je potrebna pomoć. Da li je moguće da se to događa u 21. vijeku, pored nas, u bolnicama – poručila je.
„Ja sam za povratak smrtne kazne ako treba za takve stvari“
Govoreći o odgovornosti nadležnih, Vuica je poručila da niko ko je na bilo koji način povezan sa slučajem ne smije biti izuzet od odgovornosti, uključujući i rukovodstvo bolnice.
– Nemoguće je kao pojedinac biti sretan u nesretnom društvu. Mi jesmo duboko nesretno i depresivno društvo. Osjeća se da su ljudi bolesni, da postaju sadisti i da se događa mnogo ružnih stvari o kojima pojma nemamo. Kao da je ovaj svijet preuzelo zlo. Svi koji imamo imalo duše i nečega dobrog u sebi moramo oštro reagovati.
Posebno je naglasila da očekuje najstrože kazne za odgovorne.
– Ja sam za apsolutne kazne, čak i za povratak smrtne kazne ako treba za takve stvari. Mislim da svi moraju odgovarati, ko god je te večeri bio prisutan u bolnici. Ne samo tehničari nego svi, mora odgovarati i vlast, gradski oci i svi koji su zaduženi za tu bolnicu. Moramo reagovati kao humano društvo – rekla je pjevačica.
„Prvi put me je strah gdje živim“
Alku su posebno potresle informacije o povredama koje je mladić navodno zadobio, kao i navodi o načinu na koji su se prema njemu odnosili.
– Taj užas koji se dogodio, čitajući da je jadni Kristijan imao polomljena rebra, hematome na glavi, da je gušen jastukom i vezan, da ga je maltretiralo prvo četvero, pa šestero, sedmero, osmoro ljudi… Mislim da je to nešto prestravično. Ne znam ko će ikada više tražiti pomoć. Mislim da bolnicu treba zatvoriti i da svi moraju odgovarati pred zakonom, a pred Bogom će svakako odgovarati.
Osvrnula se i na snimak koji je, prema dostupnim informacijama, policija dobila, a koji traje dva sata.
– To je mogao biti bilo čiji sin, bilo čiji brat! Svaka čast njegovoj sestri koja je tražila da se ti ljudi procesuiraju i koja je, kada je došla prepoznati brata, izvadila mobilni telefon i fotografisala njegove povrede. Umjesto da imamo psihijatrijske ustanove, imamo logore. Ja bih to tako nazvala. Fašizam, nacizam i sotonizam preuzeli su ovaj svijet. To treba zaustaviti – istakla je.
Ostavke direktorice i upravnog vijeća bolnice, prema njenom mišljenju, ne predstavljaju iskreno preuzimanje odgovornosti.
– Znamo da se sve htjelo zataškati i da se tek nakon više od 20 dana došlo do snimka. Te ostavke nisu iskrene. Ti ljudi nemaju savjest. Nisam vidjela nikoga ko je uletio i rekao: „Dosta, prestanite!“ Niko nije pokušao spriječiti nasilje. Svi peru ruke, ali mi to ne smijemo dozvoliti. Tražimo najstrože kazne za sve krivce i one koji su upravljali bolnicom. Sada izlaze na vidjelo i drugi slučajevi. Mogu samo reći da me prvi put strah, strah me je gdje živim i među kojim ljudima živim, ako ih se uopće može nazvati ljudima – poručila je Vuica.
„Znam šta znači napad panike“
U razgovoru je otvorila i ličnu temu o kojoj ranije nije mnogo govorila. Otkrila je da se i sama osamdesetih godina suočavala s napadima panike, zbog čega posebno teško razumije nehumano postupanje prema ljudima kojima je potrebna psihijatrijska pomoć.
– Kažu da je to anđeoski broj, broj 11. Zašto su svi ćutali? Vjerovatno su skrivali neke stvari. Sada smo već zaključili da je uobičajena praksa da se tako reaguje kada neko ima paranoidne misli, kada je uznemiren ili kada ga treba smiriti.
– I sama sam imala napad panike, osamdesetih godina. Znam šta znači napad panike! Nikada nisam doživjela tako nehumano postupanje, nisam ni znala da se tako postupa u našim ustanovama koje bi trebalo da pruže pomoć. Ovdje je Isus i za mene, a on je rekao na krstu: „Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine“. Ovi ljudi su znali šta čine. Besramno i mučki ubili su mladića pred kojim je bio život, koji je očekivao svoje dijete i koji je bio vezan. Nemojte da vas uguše. Progovorite, svi moramo govoriti o svojim iskustvima – poručila je.
Podržala Marka Cuurina: „Drago mi je da je progovorio“
Na kraju razgovora Alka se osvrnula i na slučaj Marka Cuurina, koji je javno govorio o svojoj borbi i tvrdnjama da je njegova majka preminula u istoj ustanovi pod sumnjivim okolnostima.
Istakla je da je važno da ljudi koji imaju slična iskustva ne ćute.
– Marka sam nedavno upoznala. Znam za njegovu borbu i ovom prilikom izjavljujem saučešće cijeloj porodici Periš, kao i Marku i svima koji su prošli kroz takve užasne situacije i iskustva. Drago mi je da je Marko progovorio. Svi koji smo vidljivi moramo govoriti o takvim stvarima – zaključila je Alka Vuica, prenosi Telegraf.







