O popularnosti Ace Lukasa ne treba previše pisati. Posebno je to u dijaspori. U Ofenbahu kod Frankfurta je i započeo svoju karijeru kada je startao kao totalni anonimus, još u vrijeme dok je živio sa svojom prvom suprugom u Manhajmu, udaljenom nekih stotinjak kilometara od Frankfurta.
Međutim, o Aci Lukasu kao čovjeku, o njegovim postupcima, pokatkat neumjerenim izjavama, o njegovoj mržnji prema Dini Merlinu, e o tome bi se već moglo diskutovati.
No, vrijedi li diskutovati sa čovjekom koji u jednom momentu na nastupu ne zna ni koju mu pjesmu sviraju muzičari, ni koju pjesmu treba da pjeva. Treba ga pustiti da živi sa svojom mržnjom…
Diskoteka “Vanilla” bila je i ovaj put prepuna, ali ona bi isto tako bila puna i da je pjevao neko drugi, a ne Aca Lukas, s obzirom da je to najpopularnije mjesto za izlazak u pokrajini Hessen.
Mada je i tu večer u diskoteci sigurno više od polovine posjetitelja bilo iz BiH i Sandžaka, Aca Lukas nije mogao, i to ničim izazvan (ili, možda, izazvan upravo tom činjenicom), a da se ne dotakne Dine Merline. Nakon što je otpjevao blok pjesama “Crvene jabuke”, “Bijelog dugmeta”… Aca je krenuo sa narodnjacima, ali je prije toga rekao:
– Mnogi kažu da ne volim Dinu Merlina. I evo i ovaj put javno kažem da ga ne volim! A i što bi ga volio…Sada ću da vam pjevam pjesmu čovjeka kojeg najviše volim, pjevača kojeg cijenim – Halida Bešlića!
Nakon toga krenuli su taktovi pjesme “Hej, zoro ne svani”. Lukas nije ovoga puta otpjevao Halidove “Ljiljane” koji su, doduše, u njegovom izvođenju “Tamjani”. Kada ih je tako pjevao i snimio, vjerovatno nije volio ni Halida. Ili, možda, ipak jeste….
U pauzi nastupa mnogi su htjeli da se slikaju sa Lukasom, međutim to je samo rijetkim uspjelo što zbog, navodne, pospanosti ili nečeg drugog. U svakom slučaju, Aca nije imao vremena za svoje fanove, a stekao se utisak da je jedva čekao da ih se riješi.
A na naše pitanje, da li je raspoložen da malo porazgovaramo za “Express”, Lukas je odgovorio:
– Beži bre, kakav “Express”, vi me uništavate!
