Za Rifata Tepića, kršnog krajiškog poštenjačinu, kažu da mu nema ravne. A mi Rifata znamo kao dobrog pjevača sa izuzetnim glasovnim mogućnostima. Najavljivao je on u više navrata svoj povratak na Bihaćkom festivalu i osvajao prva mjesta jer, kako i ne bi, takav pjevač.
Često ga u posljednje vrijeme viđamo i na elektronskim medjima sa starim pjesmama sa kojim je nekada imao veliku popularnost. Ali, da ostavimo pjevanje na stranu, pa da pomenemo kako je nekada Tepić radio u Njemačkoj kao fizički radnik. Bio je rudar u rudniku u kojem je izgubio prst. Dobio je, kaže nam, neke skromne pare.
A ako pitate zašto je Rifat tolika poštenjačina, kako ga nazivaju, dovoljno je samo kazati da je kopajući ugalj u rudniku iskopao grumen zlata, oko pola kilograma težak i predao ga svom nadzorniku. Svi su ga na tu temu ismijavali, rugali mu se, a Rifat obično kaže: rudnik je njihov, a njihovo je i zlato, šta sam tu mogao, našao, dao čovjeku i priča završena.
Za njega je to najnormalnija stvar isto kao što kaže kod mene nije bilo raje na koncertu ili nisam baš dobro prošao. Pitamo se nekada da li je Rifat ikada išta slagao. E po svemu sudeći da mu je i to nepoznanica.
