Život našeg poznatog folk pjevača Kemala Hasića prije tri godine pretvorio se u pravi pakao. Naime, kako smo već pisali u nekoliko navrata, njegov stariji sin Kerim se tada borio za svoj život.
Najtužniji dani
Njegov provorođeni sin, inače odličan učenik sarajevske OŠ "Vrhbosna", perspektivni mladi džudista, dijete za primjer i ponos roditelja, usljed izuzetno visoke temperature, smješten je u bolnicu. Naredni mjesec za porodicu Hasić bili su, najvjerovatnije, najgori dani u životu. Bili su to dani preispitivanja, ružnih vijesti, gotovo nijedne dobre, poraza i lavovske borbe za nevini dječiji život.
– Kerim je operirao pluća a prethodno i slijepo crijevo. Rađena mu je bronhoskopija. Bukvalno je jedva preživio. Sve zbog toga jer ga je napala bakterija stafilokok. Onda se sve iskompliciralo, pao mu je imunitet ali dragi Allah ga je spasio. Samo sam molio Boga da mi ostane živ. Njegova karijera tada je bila nešto minorno, nešto o čemu nisam ni razmišljao – s tugom se sjeća Kemo tih najtužnijih dana.
-To su oni momenti kad ti dragi Bog želi pokazati kako ništa ne zavisi od tebe i kako ti se život može okrenuti naglavačke u samo pet minuta. Kerim se razbolio jednog petka i odveli smo ga odmah doktoru, jer je imao temperaturu 37. Konstatirali su mu običnu virozu i vratili ga kući. Tri dana kasnije, u ponedjeljak, temperatura je bila 40-41 i nikako nije spadala. Borili su mu se za život. Istog dana kada je smješten u bolnicu, operirano mu je slijepo crijevo, jer je sve na to upućivalo. Međutim, tu se "potkrala" i jedna teška upala pluća – prisjeća se Kemal.
O iskustvu koje je, srećom, završilo sa sretnim krajem, ne želi puno da priča, jer je to već odavno iza njega. Ali, to je period koji je obilježio njegov život i dani kojih se ne želi više sjećati.
– Znate li kako je kad gledate kako vam dijete nestaje pred očima? Moj Kerim je imao 45 kilograma kada je smješten u bolnicu. Svakog dana je gubio gotovo po kilogram. Kada je spao na 35 kilograma, mislio sam da je gotovo. Da je kraj. A, doktorica me u tom momentu zove i kaže da mu ispunim svaku želju, da mu u bolnicu unesem kakvu god hranu poželi, ne bi li barem nešto pojeo. Kaže mi, ona će zažmiriti, napraviti se da ne vidi šta unosim, samo da pojede šta bilo. I, ja ga pitam šta želi, a on meni odgovara: "Babo, ja bih da me vodiš na Švarcvald kad ozdravim" – ispričao je Kemal Hasić kojem i danas, tri godine kasnije, zasja suza u očima pri pomenu na taj period njegovog života.
A Kerim je danas šampion, a babo je preponosan. Prošlog ljeta na balkanskom prvenstvu u džudou održanom u Skoplju osvojio je bronzanu medalju. Hasić junior je tako napravio veliki podvig u svojoj karijeri s obzirom na to da je ovo prva medalja u historiji kluba "Braća Lukač" u kojem on trenira već sedam godina.
Plakali od sreće
– Kada smo saznali da je Kerim osvojio medalju, supruga Zlata i ja nismo mogli skriti suze. A kada se prisjetimo da smo prije dvije godine plakali i molili za njegov život, naježimo se. Sada nas je usrećio toliko da smo plakali, ali, hvala Bogu, ne od tuge nego od sreće – ispričao nam je Hasić.
Tragedije zbliže ljude
Tragedije, nažalost, najviše zbliže ljude… I oni su, svi skupa kao porodica, preživjeli te najteže dane u životu. A, Kemina porodica je danas zahvalnija za svaki zajednički trenutak i skromno kažu kako su iz svega, nadaju se, izašli kao bolji ljudi.
– Nakon tog velikog iskušenje, izađete jači – kaže Kemo.
