Spisateljica i kolumnistkinja Vedrana Rudan poznata je po tome da nema dlake na jeziku.
Kolumna koju je napisala 2016. godine, tada je izazvala dosta pažnje, a bila je posvećena, kako je pisala, gej pjevaču čiji identitet nije otkrila, ali je opisala njen susret s njim i scenu kojoj je prisustvovala.
– Bilo je to sedamdeset prve, druge ili treće, nisam sasvim sigurna. On je imao koncert na terasi hotela Marina u Mošćeničkoj Dragi.
– Naravno da sam sjedjela u prvom redu i jedva čekala pauzu da ga zaskočim, da mu, ako bude ikako moguće, uvalim svoj mladi jezik u usta, da mu uručim posebno za tu priliku u Trstu kupljene svilene gaćice. Koštale su, preračunato, osamdeset eura. Nije me bilo briga. Samo jednom u životu te može, ako budeš imala sreće, po**bati najveći mužjak na jugoslovenskim prostorima. Prije pauze sakrila sam se iza zavjese koja je dijelila pozornicu od bekstejdža. U bašti iza zavjese bili smo samo ja i moj prijatelj. Danas penzionisani profesor nije sakrivao da je p****, iako se za Jugoslaviju baš ne bi moglo reći da je bila p****frendli. Nisam ga pitala šta tamo radi. Ja sam čekala Njega. I On je došao. Visok, vitak, blještavi zubi. Žao mi je što već tada nisam bila djevica.
– Poželjela sam da ga zbog toga zamolim za oproštenje prije nego što sa njega skinem sako, pantalone, gaće, prije nego ga progutam. Kad, on se uputio prema mom prijatelju s kojim sam išla u osmogodišnju školu. Šta se dešava? A ja? A jaaaa? Zagrlio ga je i uvalio mu svoj jezik u usta. Činilo mi se da će jedan drugoga prožderati, ali nisu. Da jesu, on danas ne bi bio još uvijek jedan od najvećih pjevača i j***** na našim prostorima. Kad kažem j***** mislim na j***** žena, naravno. Gospodin je oženjen, isto tako naravno. I ima djecu. U moje vrijeme, bilo je to prije četrdesetak godina, svi smo, osim nekih glava ludih, u Jugoslaviji znali da je Pjevač p****. Nikome to posebno nije smetalo. Voljeli smo i još uvijek volimo njegov glas. Koga je gospodin j**** nije nas bilo briga. Bilo je to vrijeme mraka, mraka koji je jednako pokrivao i “normalne” i “perverzne”.
-Danas živimo u vrijeme svjetla. Sve se mora otkriti, sve se mora znati. Ako mediji dnevno ne isporuče bar nekoliko vrućih vijesti o tome ko koga j*** na šou-sceni, za onu političku su manje zainteresovani jer bi mogli da ostanu bez posla a možda i bez glave, ništa nisu učinili. Pa ipak, eto, gospodina puštaju na miru. Danas je on, o tempora, o mores, J**** nad j******. Djevojke i djevojčice na njega bacaju gaćice i grudnjake dok on pjeva pjesme moje mladosti. Nema tog reportera ni informera ko bi se usudio da priđe i pita ga “kako usklađujete to što ste i p**** i muž i otac?”. Muškarce na ovim prostorima ne razapinju na krst bez obzira koga j*****, krst je rezervisan samo za žene. “Novinari”, a da, malo za promjenu, ostavite Mariju na miru? Sačekajte junaka moje priče iza stejdža, stalno održava koncerte, pa ga priupitajte kome iz svog benda ovih dana uvaljuje jezik u gladna usta.
(Express/Telegraf)
