Sloba Radanović u toku noći završio je u bolnici, a sve je prethodilo stresnoj situaciji koju je imao proteklih nekolio dana. Poslije priznanja da ga još voli, Kristina Kockar je u potpunosti promijenila svoje mišljenje o cjelokupnoj situaciji, a nakon smrtnog slučaja koji je doživjela u porodici Kija se u potpunosti okrenula svom još uvijek zakonitom suprugu.
Kija Kockar na vratima Paba u kojem spava već neko vrijeme nalijepila je tekst pjesme Whitney Houston “Run to you”, a koji je sasvim jasno, posvetila svom suprugu Slobi Radanoviću!
Sloba je Kiji i Ani Korać ispričao šta je bilo kod ljekara, a nakon što je malo prošetao Kija ga je pitala da li su vlažne maramice u Pabu njegove.
– Vlažne? Koje boje? – pitao ju je Sloba, a Kija ga je uputila ka Pabu da vidi da li su njegove, a zapravo je željela da vidi pjesmu na vratima.
– Pa ne znam, idi vidi… – odgovorila je.
Sloba je otišao u Pab, pokušao da pronađe maramice, a po izlasku iz Paba konačno je ugledao ono zbog čega ga je Kija zapravo i poslala u Pab.
Sloba se zaustavio kod vrata i pažljivo pročitao pjesmu, a reakcija na sve to bila je presimpatična.
– Otkud joj marker?- rekao je zbunjeno Radanović.
Nakon nekoliko trenutaka samo je izgovorio: “Nema nikakvih maramica…”, i zbunjeno se uputio ka kući.
Evo i pjesme koju je Kija posvetila Slobi:
“Znam, kada me pogledaš, mnogo toga prosto ne vidiš
Ali kad bi samo izdvojio vremena znam da bi u mom srcu pronašao povremeno uplašenu djevojku koja nije uvijek jaka
Zar ne možeš da vidiš bol u meni?
Osjećam se mnogo usamljeno…
Želim ka tebi da potrčim, želim ka tebi da potrčim…
Zar nećeš da me držiš u naručju i da me štitiš od zla?
Želim ka tebi da potrčim, ali ako dođem kod tebe reci mi, hoćeš li ostati ili pobjeći?
Svaki dan, svaki dan glumim nekog uvijek smirenog, ali kad uveče dođem kući i okrenem ključ niko nije tu, nikog ne mari za mene
U čemu je smisao truda da pronađeš svoje snove, a da nemaš s kim da ih dijeliš?
Reci mi šta to znači?
Trebaš mi ovdje, trebaš mi ovdje da mi obrišeš suze…
Da poljupcima mi otjeraš strahove…
Kad bi samo znao koliko…”
