„The Last Location“ je nastao u Sarajevu kao projekt trojice mladih muzičara, braće blizanaca Ahmeda i Muhameda Latića i Edina Mucića nakon čega im se pridružuju Petar Živković i Danijal Bajraktarević.
Bend aktivno svira od 2008. godine, a široj su se javnosti predstavili na regionalnom šou “Rat bendova” nakon kojeg šire bazu obožavatelja u regiji. Godine 2010. objavljuju prvi album koji producira Karmen Rico producent s Grammy nominacijom poznat po radu s Alanis Moriset i Silom. U novogodišnjoj noći su bili predgrupa Zdravku Čoliću, a nakon toga i “Plavom orkestru” u Zagrebu. Gitarista i kompozitor Muhamed Latić govori o planovima benda, estradi i Zeletu Lipovači.
Kakvi su bili nastupi sa Zdravkom Čolićem u Sarajevu i Plavim orkestrom u Zagrebu?
-Uvijek nam je zadovoljstvo kada dijelimo binu sa velikim imenima naše pop-rok scene. Novogodišnji koncert u Sarajevu sa Čolom će nam dugo ostati u sjećanju kao jedan od najboljih koji smo do sada imali u karijeri.
Kako je reagovala publika?
-Koncert u Zagrebu u Domu sportova sa „Plavim orkestrom“ je bio na najvišem produkcijskom nivou i zagrebačka publika nas je odlično primila što nas posebno raduje.
Radite li nove pjesme?
-Mi konstantno radimo na novim pjesmama. Album je završen i nestrpljivi smo da ga što prije podijelimo sa našom publikom
Da li je danas teško pogoditi ukus publike?
-Mi radimo kako osjećamo. Bitno je da bend konstanto raste i radi, a publika uvijek prepozna ono što se iskreno radi
Po čemu pamtiš šou „Rat bendova“?
-“Rat bendova” je jedan uzbudljiv dio mog života i uvijek se rado sjetim atmosfere i bendova. Bilo je tu mnogo taletovanih muzičara. Šteta sto se mnogi nisu nastavili dalje baviti muzikom. Za mene je to bio tek početak ozbiljnog bavljenja muzikom.
Koliko vam je pomogao šou?
-Mnogo, utoliko što je nas rad približio široj javnosti. I danas se ljuti sjećaju “Rata bendova”. Bio je to odličan projekat.
Koliko je na vaš rad uticao Zele Lipovača,koji je tada bio u žiriju šoua?
-Zele Lipovača je zasigurno jedan od najznačajnih umjetnika ovih prostora ikad. Drago mi je da smo danas bliski prijatelji, a to smo prijateljstvo krunisali zajedničkom pjesmom na našem albumu.
Kako danas izgleda estrada?
-Nisam ja nikad volio taj termin – estrada. Nije mi nikad djelovao ozbiljno. Nekako mislim da se treba mnogo toga uraditi da se može neko posmatrati utjecajnim u muzičkom smislu. Danas je to postalo trivijalno biti estrada.
Da li imate namjeru organizovati solistički koncert u Sarajevu?
Da, naravno. Uskoro.
Ko su vaši muzički uzori?
Mnogo je umjetnika utjecalo na mene u umjetničkom smislu. Od Baha do Bono Voksa.
