Najneobičnija pojava na muzičkoj sceni 60-tih i 70-tih godina je bez sumnje bio Hašim Kučuk Hoki. Preteča sadašnjem folk izražaju je bio njegov stil. Izuzetna popularnost, sjajne pjesme, lijep izgled, neobičan imidž bile su neke od njegovih karakteristika. Pjevača ekstremno naj po mnogo čemu. Pjevač koji je dotakao većinu životnih kušnji. Nije odolijevao ničemu, a najmanje imao vremena za misiju svog opredjeljenja i dobrobit sopstvene budućnosti.
Rođen je u Fojnici u kojoj je prvo znanje o muzici stekao od svog oca Alije. Učio o sevdahu, a potom slušajući radio učio i zavolio i druge muzičke žanrove. Zavolio Bitlse, naročito Lenona čiji ga je imidž fascinirao. Neobično je u to doba bilo vidjeti pjevača sa tamnim naočalama i dugom kosom. Nakon prvog singla 1964. naslovljenog „Nema te više Alija“ koji je posvetio svom ocu uslijedio je nevjerovatan hit 1971. godine „Pijem da te zaboravim“. Folker neobičnog izgleda postaje zvijezda. Svakog dana dobivao je na desetine hiljada pisama. Takve visine dostizao je tiraž njegovih ploča i kaseta. Sveoukupno preko 40 miliona prodatih primjeraka. Nešto nezamislivo mu se desilo.
Kolege ga podržavale, počev od legendarnih muzičara Šerbe, Jovice Petkovića, Pobrića sa kojim i nastupa po popularnim ugostiteljskim objektima u to vrijeme pa sve do pjevača Himze, Bebe, Zekerijaha, Nade, Zore, Zehre, Nedžada koji su mu bili podrška za njegov ulazak na RTV Sarajevo. Godinu kasnije izbio je skandal vezan za Hokija koji se slikao za naslovnicu jednog printanog medija nag do pasa. To je bio blam!
No, njegova popularnost se nije poljuljala. Isto kao što nije prestao biti predan vlastitim požudama. Nekoj divljoj strasti prema ženama, koja je ispunjavala njegov život. Deset žena i 11-oro djece su bili njegovo bogatstvo. Bogatstvo pored same karijere. Često bi se hvalio da je kroz njegov život prošlo na hiljade žena. Njegova ljubav bile su žene, djeca i Tito. Volio bezrezervno bivšu državu i njegovog vladara. Pjevao mu 17 puta, čak putovao sa njim. A onda iznenada 1980. godine odlazi u Ameriku i tamo započinje život. Putovao, pjevao, ćeifio u svom restoranu „Sarajevo Olympic Village“ u kojem je na meniju, između ostalog, služena nacionalna kuhinja naših prostora.
I baš kada je njegova država u koju se kleo bila pred krvavim raspadom on biva protjeran iz Amerike zbog bigamije. Biti vjenčan sa dvije žene značio je zatvor. On se opredijelio za povratak u Bosnu, bez ičega. Živio i preživio. Pokušao vratiti zlatni sjaj svojih 47 zlatnih ploča i mikrofona. Svoju popularnost koju su mu donijele pjesme „Pjevaj prijatelju“, „Nazdravite drugovi“, „Emina“, „U očima krijem tugu“, „Tužni život“, „Ne, nemoj mi prići“, „Nije išlo“. Seli se sa suprugom Miljanom, sinom Alijom Titom i kćerkom Unom u Novi Sad gdje je živio kao podstanar. I tamo pokušao da se vrati na scenu. Pomalo tezgario a i dalje, kao i do tada, pričao o onome čega nema. Donosio na TV gostovanje Titovu bistu i bivao ismijavan. Zvijezda koja nije radila da zadrži status gubi život u nikad razjašnjenom saobraćajnom udesu kod Kovilja na putu Beograd-Novi Sad. Izgubio život u svom starom „stojadinu“. Pokopan u selu Bakule a na grobu ostao samo vijenac napravljen sa simbolom SFRJ.
Hoki je bio nevjerovatan poštovalac lika i djela Josipa Broza Tita. Često bi nastupao u partizanskoj uniformi. Tako se pojavio i sa grupom pjevača koji su činili predstavnici svih republika Jugoslavije: Terezom, Lepom, Ismetom Krcićem, Marijanom Deržaj u Malmeu, Geteborgu i Štokholmu. Propagirao ono što voli a oni bukvalno od straha bježali od njega. Čak su i spavali u različitim hotelima. Bio je to period kada je ubijen jugoslovenski ambasador Vladimir Rolović u Štokholmu.
Hoki je bio jedini jugoslovenski pjevač koji je imao solistički koncert u Operi House. Sa 14 godina je bio najmlađi mujezin na prostorima tadašnje države. Često je bježao sa časova da bi okujisao a zbog toga dobivao ukore i slabu ocjenu iz vladanja. A mnogo kasnije je kazao da te iste profesore viđa u džamiji, a nije ih bilo kada je on okujisao.
Kosmopolit kako je sebe nazivao Hoki do zadnjeg daha volio je Jugoslaviju. Titu i crvenu petokraku. Potom u Bosni bio, kako je kazivao, nevjerovatno bolne duše, patio za bosanskim majkama i mladošću. Bio ljut na sva dešavanja u Bosni a otišao iz nje, kako je kazivao, da ne bi pjevao novim predsjednicima što ne bi učinio ni za kakve pare ovoga svijeta. A onda postaje članom srpskog jedinstva radikala Borislava Pelevića, tražio svoje korijene po srpskim arhivama a sve to mu mnogi nisu oprostili.
