Neda Ukraden, kažu, do početka devedesetih bila je potpuno apolitična osoba, totalno neopterećena nacionalizmom… U to vrijeme zanimali su je samo muškarci i njena karijera koja je u to vrijeme bila na vrhuncu. Podatak da do tog vremena nije znala pisati i čitati ćirilicu, mnoge će ostaviti u nevjerici poznavajući Nedu, koja je ratnih godina, među prvima prihvatila ekavicu te „bila veći Srbin od svih Srbijanaca“.
A tome svjedoči vrsni novinar i urednik Ekrem Milić koji je u to vrijeme bio „prvo estradno pero“, ne samo „Sabora“ gdje je radio kao dopisnik, nego i svih ostalih izdanja za koje je radio.
Prema Milićevim riječima, s Nedom je tada bio u dobrim odnosima. No, svoje prijateljstvo nisu započeli baš „slavno“. Naime, u Ekremove ruke je, kao čovjeku kojem ništa nije moglo promaći, došla video kaseta na kojoj Neda pjevajući u Australiji govori: „Hajmo braćo Hrvati! Ja sam Vaša Hrvatica iz Imotskog!“
–I baš kada sam pripremio sav materijal kako bih to objavio u „Saboru“, iz uredništva su me zvali moleći me da stopiram tekst. Iako nerado učinio sam to. I od tada Neda i ja smo se zbližili. Ona mi je bila zahvalna što tu priču nisam pustio u javnost, pa mi je svakog ponedjeljka slala flašu viskija i šteku Marlbora – kroz smijeh se prisjeća Milić.
-U stanu na Ciglanama gdje je živjela sam je i učio ćirilicu jer nije imala pojma. Imali smo redovna predavanja (smijeh) kojim je prisustvovao i Saša Popović. Ta naša druženja bi se pretvorila u dobre zezancije. Čak mi se i Nedina pokojna majka Anđa zahvaljivala što sam njenu kćerku naučio ćirilicu jer od nje, kako mi je tada pričala, to nije htjela učiti – dodaje Ekrem.
Neda tada, iako se rat zahuktavao, nije „navijala“ za Miloševićevu politiku, što, priča Milić, nije bio slučaj sa Sašom Popovićem koji je, tada, bio itekakav zagovornik politike Slobodana Miloševića.
Te ‘91. i početkom ‘92. godine Neda Ukraden je živjela sa Sašom Popovićem u svom stanu na Ciglanama. Saša je, prisjeća se Milić, uvijek volio starije žene pa se čak zbog te ljubavi sa Nedom i preselio u Sara