Bosanskohercegovački interpretator sevdalinki Božo Vrećo govorio je o odrastanju, majci koja je obilježila njegov život, vjeri i svemu onome što ga čini drugačijim i autentičnim umjetnikom. U razgovoru za emisiju „Exkluziv“ na Prvoj televiziji otkrio je da upravo u porodici, mašti i slobodi pronalazi snagu da ostane vjeran sebi.
Posebno emotivan bio je kada je govorio o majci Mili, koju doživljava kao svoju najveću inspiraciju, zaštitnicu i životnu junakinju.
„Moja majka je muza, mitološko biće. Ja joj kažem: ‘Ti si moja Amazonka’, jer je i rak pobijedila“, rekao je Vrećo.
Govoreći o odrastanju bez očinske figure, iznio je i stav koji je privukao posebnu pažnju.
„Da sam odrastao uz balkanskog oca, on ne bi bio ovako jak i hrabar kao moja majka“, kazao je umjetnik, ističući koliko je njena snaga bila važna za njegovo odrastanje i životni put.
Njegova majka Mila rođena je Cetinjanka, a Božo ne krije koliko je ponosan na njeno porijeklo i crnogorske korijene. Upravo ta veza sa Cetinjem za njega ima posebno emotivno značenje, a ljubav prema majci često povezuje i sa ljubavlju prema Crnoj Gori.
„Majčevina“ mu je draža od ujčevine
Koliko mu znači majčino porijeklo, pokazao je i jednom prilikom najavljujući susrete sa publikom u Crnoj Gori.
„Vidimo se, Mila Crna Gora, za šest dana. Radujem se da vas vidim i u Cetinju i u Herceg Novom. Kaže mi neko neki dan: ‘Eto tebe opet u ujčevinu’. Ma, nekako mi draže – majčevina“, poručio je Vrećo u svom prepoznatljivom stilu.
Njegova majka nije samo važan dio privatnog života već i nepresušna inspiracija za njegov umjetnički izraz. Božo je i ranije govorio o tome koliko joj duguje, naglašavajući da mu je pružala bezrezervnu podršku i slobodu da bude ono što jeste.
Upravo je ta podrška, kako je isticao, bila presudna da izraste u umjetnika koji ne pristaje na nametnuta pravila i očekivanja.
„Bez maštanja ne bih postojao“
Govoreći o svojoj autentičnosti, Vrećo je priznao da ne može da zamisli život bez mašte, stvaranja i unutrašnje slobode.
„Bez maštanja ne bih postojao“, poručio je, objašnjavajući da voli da čita, piše, osluškuje svijet oko sebe i svakom danu pronađe smisao.
Njegov odnos prema muzici duboko je povezan sa djetinjstvom. Prve sevdalinke slušao je dok je majka šila, a on sjedio okružen sestrama. Upravo su ti porodični trenuci postavili temelje njegove ljubavi prema tradicionalnoj bosanskoj pjesmi.
Vrećo kaže da pred svaki nastup ima poseban ritual – pomoli se Bogu.
Vjeruje da je iskrenost najvažnija u odnosu sa publikom i da se emocija ne može odglumiti.
Govorio je i o svom modnom izrazu, odbacivanju podjela na mušku i žensku odjeću i potrebi da čovjek ima slobodu da se izražava bez straha od tuđih očekivanja.
Za njega autentičnost nije samo umjetnički izbor već način života, a najveću potvrdu da je na pravom putu, čini se, pronalazi upravo u ljubavi i snazi svoje majke Mile.







