Pjevač narodne muzike sa dugogodišnjim estradnim stažom Mensur Bajraktarević Dimnjačar ove godine imao je veoma uspješan i zapažen nastup na Bihaćkom festivalu s pjesmom „Jedno dijete bez adrese“. Tu pjesmu pjevao je na večeri sevdaha, a na večeri pjesama narodne muzike predstavio se sa pjesmom „Hej, Meliha najljepša“.
Ono što je posebno interesantno pjesma „Jedno dijete bez adrese“ je na neki način autobiografska pjesma, a Mensur nam je pojasnio o čemu se radi:
-Bilo je to 09.03. 1961. godine kada sam se rodio u bonici u Cazinu. A, sudbina koja me zadesila po mom rođenju danas ne bi nikome poželio. Ruka moga oca nije me nikada zagrlila, nije me pomilovala, a da ne govorim o tome da me nikada nije zaštitila. Majka me vodala sa sobom od nemila do nedraga, nikada me zbog njenog teškog života nije odbacila ili pomišljala na to da me da nekom drugom ili na usvajanje. Kada sam imao nekih pet ili šest godina počeo sam da shvatam svu gorčinu života, bio sam više gladan već sit, bio sam više bos već obučen.
-Nisam imao kome da se potužim, da zamolim za malo hrane. Ali, nisam se predavao, sve što me nije kroz moje mlade godine života ubilo, to me ojačalo. Nadao se da će me taj „moj otac“ barem nekada pozvati, poželjeti da me upozna, a to se desilo samo jednom. Danas gledajući iz ove perspektive, da se bogdo nikada nije desilo. Kada sam se rodio i kada su mu javili da je dobio sina, samo je rekao: „daj Bože da krepaju oboje“. Imao je ženu, koja je meni bila maćeha i koja je bila nešto najstrašnije što sam bilo kada u životu upoznao. Tukla me je bez razloga, zaključavala hranu od mene. Onda sam odlučio da definitivno uzmem sudbinu u svoje ruke i 1977. godine sam sa dva dinara u džepu otišao za Zagreb.
-Zahvaljujući mojoj upornosti, mojoj hrabrosti i nekim dragim ljudima u Zagrebu uspio sam u životu. Danas imam više svega i svačega već što on i njegova porodica zajedno imaju. Jedino još planiram da se konačno odreknem njegovog prezimena, koje mi jako smeta. Eto, tako je nastala pjesma „Jedno dijete bez adrese“. To je pjesma koja mi je na neki način donijela oslobađanje od moje teške dječačke i mladalačke prošlosti. Danas sam sretan čovjek, pjesma je lijek za moju dušu, a ako tom pjesmom još mogu nekog da usrećim onda sam još više sretan zbog toga.
Bato Šišić
