Milan Stanković nedavno je objavio pjesmu „Pablo“, a saradnja sa Jala Bratom i Bubom Corelliem donijela je još jedan hit.
Pjevač je radio pjesmu dvije godine i tek je sad bio pravi trenutak da se i objavi. On nam priča o tome kako mu plazi za rukom da u muzici i stajlingu bude ispred svih, zašto se druži sa Radom Manojlović i Harisom Berkvovićem. Milan govori i o tome da li mu smeta što su nakon njega mnogi počeli nositi ribarski šešir.
Jedan si od prvih koji je počeo sa trep muzikom. Da li ti imponuje ili ti smeta što su svi posle tebe počeli isto?
-Sve što radim dolazi iz inspiracije i potrebe iz dubljih nivoa mog bića i drago mi je kada ljudi prepoznaju tu inovativnost i kreativnost. Imponuje mi kada me doživljavaju kao nekog ko je ispred vremena, iako je to teži put. Ali to sam ja.
Smatraš li sebe trendseterom kada je muzika, ali i stil generalno, u pitanju?
-Hronološki jeste bilo baš tako i nebrojeno puta sam bio žrtva predrasuda primitivnih koji nikako da shvate da ja zaista godinama donosim nešto novo na naše prostore. Najlakše je okretati glavu pred činjenicama i brojkama, ali tu sam ja da podsjetim.
Postao si prepoznatljiv po ribarskom šeširu. Smeta li ti kad te kopiraju?
-Ne, apsolutno. Ja sam prvi to stavio na glavu, a svi ostali nakon mene.
Snimio si još duet “Pablo” s Bubom Corelliem i Jala Bratom, i to je vaš peti duet. Kako izgleda vaša saradnja?
-“Pablo” je čekao dvije godine da doživi premijeru. Kadrove spota sam snimao u Majamiju i mislim da smo uspeli da donesemo još jedan hit i dodamo malo pozitivne energije u ovim ne tako pozitivnim danima. Zahvalio bih publici što me, i pored dugih pauza, uvijek stavi na prva mjesta top-lista i trendinga. Tako je, bez izuzetka, godinama unazad. Izvinjavam se što ovako odgovaram, ali nisam čitao o sebi lijepe istine i pozitivne činjenice, pa eto, koristim ovu priliku da se pozabavim informacijama umjesto forama. Možda će mnogima zvučati nadmeno, ali sve rezultate vidite.
Kolege osporavaju taj muzički pravac, kao i poruke koje se u pjesmama tog žanra prenose, imaš li odgovor?
-Veliki uspjeh i velika osporavanja idu zajedno. Bar je tako uvijek važilo u mom slučaju. Brojke i statistike govore bolje od mišljenja. Mišljenje i blagonaklonost može da ima svako, a rezultate rijetki. Ako koza laže, rog ne laže.
Družiš li se s Bubom i Jalom?
-Jako dobra energija, ideje i kreativnost. Nekako mi odgovara to u ovom momentu. Teško je pronaći saradnike što se muzike tiče, a privatno, u Sarajevu volim da pojedem više ćevapa od Bube. Takmičimo se i nevjerovatno je da ga dobijem!
S kime se još družiš sa estrade?
-S Vesnom Zmijanac, Nikolijom Jovanović i Elenom Kitić.
Kako si reagovao na natpise da ste Elena i ti u vezi?
-Zar se pisalo? Nisam čitao, zaista. Mi smo dobri prijatelji.
Da li se plašiš korone?
-Strahujem za čovječanstvo u globalu. Ne mislim da ćemo svi pomrijeti od virusa, ali sam siguran da je već drastično i na mnogo nivoa promijenjen život svih nas. Bojim se za čovjeka koji je postojao nekad. Zaista mislim da nam je potrebno razumijevanja, sloge, slobode i podrške više nego ikad.
U kojoj meri je pandemija poremetila planove, pa i kad je u pitanju promocija novog albuma koji spremaš?
-Sve je promijenjeno, i percepcija ljudi i toliki životi. Trebaće nam vremena da se oporavimo i vratimo u neki mirniji tok ako budemo imali sreće. U iščekivanju normalizacije stanja pripremamo novi koncept nastupa i mnogo mi nedostaje da uživo pjevam s ljudima širom Balkana i Evrope. Jedva čekam da oživimo kao čovječanstvo i pokrenemo se iz ove prinudne pauze. U međuvremenu, pripremam novi album s posebnom ljubavlju i kreativnošću.
Rada Manojlović je nedavno rekla kako si ti jedini kolega s kojim se viđa, a često vam pravi društvo i Haris Berković. Da li ti je bilo neobično na početku da se družiš s bivšom djevojkom i njenim sadašnjim dečkom?
-Ništa u vezi sa mnom nije obično. Izlazim iz okvira razmišljanja prosjeka i nemam predrasude. Pogotovo zato što Radu cijenim kao osobu, razumijemo se i vrlo dobro poznajemo. Nije ni čudno nakon pet godina veze i zajedničkog života koji smo imali.