Edin Pandur je široj javnosti najpoznatiji kao sjajan interpretator zabavne, starogradske, izvorne pjesme. Pjevača čiji glas je nemoguće neprepoznati jer je osebujan. Topal, emotivan i nenapadan što bi rekli bez nekih suvišnih ukrasa. Rijetko ko i zna da ovaj odmjereni gospodin je zapravo umjetnička gromada. On je muzika. Zapravo, gotovo pa sva muzika skupljena u skromnoj personi. Onaj ko umije i ko zna o muzici prepoznaće kad stane ispred njega svu njegovu perfektnost, svestranost pjevačkog i stvaralačkog rada.
Svoj stil
Edin Pandur rođen je u Mostaru 1942. godine. Osnovno obrazovanje završio u „Luci“ na čijem mjestu je sadašnji Pavaroti centar. Pjevao u KUD-u Abrašević pa je često starijim višeglasnim grupama pjevao terce. Slušao dajidžine recitacije, brata koji je svirao trubu i hornu. On poželio svirati trombon i timpane. Upravo te instrumente usavršavao u muzičkoj školi. Kao učenik 60. godine je zasnovao radni odnos u zabavnom orkestru a ‘61. u mostarskom simfonijskom orkestru. Učestvovao je na amaterskom takmičenju 1964. i osvojio prvu nagradu za „Mladost Mostara“. Na odsjek duhačkih instrumenata sarajevske Akademije upisao se 1965. godine. Potom odlazi na audiciju radio Sarajeva za solistu zabavne muzike gdje od 150 kandidata jedini on bude primljen. Tako je odlučio žiri Esad Arnautalić, Kornelije Kovač, Nikša Dabović…
Pjevao je u hotel Evropi, Bristolu, Centralu, Hamam baru gdje se okupljala sarajevska elita uz pomoć Spase Beraka. Na „Šlageru sezone“ 1968. briljirao je sa pjesmom „Pozajmica“. Te godine radi i u pozorištu i u plesnom simfonijskom orkestru. Stalni član sarajevske Opere sa rijetkim instrumentom trombonom koji je važan za džez muziku. Posjećivao kamerne muzičke koncerte, volio i voli sve muzičke žanrove, svaki svira, pjeva svojim osobenim stilom. Nizao uspjeh sa autorskim i izvođačkim radom.
Sa pjesmom „Dani čekanja“ na Šlageru sezone osvaja prvo mjesto. Sa svojim numerama bio prisutan na Ilidžanskom festival, a uvijek sa muzičkim izvornim blagom u srcu. Edin drugačije ne umije jer je on vedrog duha, nagodan ali ipak nosi onaj mostarski tabijat u sebi. On ne pjeva „onako“. Kad pjeva on to čini temeljito. Njegove pjesme „Cvjetala mi ruža na pendžeru“, „Breza“, „Majda“, „Zaborav“, „Cigane moj“, „A duša boli“, „Neka žive uspomene“, „Sa izvora pjesma potiče“, „Ako babo“, „Zasvirajte tamburice“… preko pjesama „Selam, selam“, „Eselamu alejkum“, „Bajram je“, prepune su duhovnog senzibiliteta koje dotiču najtananiji osjećaj u čovjeku. Takva je i duetska pjesma „O bijeli, tihi harem“ koju je izveo sa mladim Adnanom Delićem, zapravo koju je uglazbio i aranžmanski uobličio na tekst Džemaludina Latića kojom se oživilo sjećanje na šehide.
Duh tradicije
O Edinu svi koji ga znaju kazaće najljepše rečenice bilo da je u pitanju njegov ljudski ili muzički kvalitet. Njegov glas veličanstveno zvuči u spoju sa pjesmama koje izvodi, bilo da pjeva sevdalinku, starogradsku, romansu, duhovnu. Edin je snimio brojne nosače zvuka pomenutih žanrova. Snimio ploče Malih šlagera, Šlagera sezone, Ilidžanskih festivala… a u svemu se osjeti dah i duh tradicije. Sada penzionisani muzički urednik, dirigent, kompozitor, aranžer, tekstopisac, pjevač, instrumentalista i mnogo više od nabrojanog nikada ne težeći za slavom.
Izraziti sluhista
Prvi nastup i prvi aplauz Edin Pandur je imao u sedmoj godini kada je uzeo šerpu i udarao taktove pjesme koju je slušao. I tada je bio kao i sada izraziti sluhista za tempo u čemu je, zapravo, nepogriješiv.
“Selam, selam” nastala u ratu
Edin nikada ništa nije tražio ni molio. Prvi put je u ratnom periodu zamolio tadašnjeg direktora TV doma Izudina Šahovića za naftu koja je bila potrebna produkcijskom agregatu. Kazao je da je svjestan koliko je nafta skupa, ali on je dobio inspiraciju za jednu prekrasnu pjesmu i želio je ovjekovječiti, što mu je ovaj dozvolio. Riječ je bila o pjesmi „Selam, selam“.
Kucanje saza
Kada je krenuo u Sarajevo 1965. godine otac Mustafa mu je skrenuo pažnju da obavezno oko akšama kada se radnje zatvore prošeta čaršijom i osluhne kucanje saza i pjesmu. Kazao je da će tada čuti ozbiljne i najljepše elemente koje krase sevdalinku. Od tada pa do sada Edin stapa orijentalni prizvuk u svim pjesmama svog opusa.
Piše: Jasna DURIĆ