Šekib Mujanović je u proteklih 20-tak godina puno “lutao” po svijetu. I sada se “vratio na početak”, bar kada je adresa stanovanja u pitanju. Sa porodicom je u Brčkom gdje je kupio stan, a uskoro bi se u njegovom domu trebao ponovo čudi dječiji plač. Iako o tome ne želi pričati čuli smo da je supruga popularnog folk pjevača u blaženom stanju i da čekaju djevojčicu.
Mujanović je nedavno snimio dvije vrlo interesantne pjesme. One najavljuju njegov novi album koji polako pirpema. O tome, ali i drugim dešavanjima kako u njegovom poslovnom i privatnom životu, estradi, saradnji sa kolegama… razgovarali smo sa poznatim Brčakom.
Kao dugogodišnji estradni umjetnik, sigurno često analiziraš stanje na estradi, neke nove muzičke pravce, ponašanje svojih mlađih i starijih kolega. Kakav je tvoj zaključak?
– Analiziram svakodnevno i vidim da se trendovi izmjenjuju svako malo odnosno tehnologija tako brzo napreduje da produkcija od unazad tri godine je već debelo stara. Način pjevanja također se mijenja, aranžmani, tekstovi su prilagođeni vremenu u kojem živimo. Recimo, radnja neke pjesme se ne dešava kao prije u kafani nego u klubovima koji su sada mjesto gdje raja izlazi. Nema više sastanaka na kapiji stare kuće nego se komunicira na Facebooku, Twitteru i slično! Skroz je drugo vrijeme i ko se uspije prilagoditi, on “igra utakmicu”!
Koliko si se ti promijenio u muzičkom smislu, u odnosu na početak karijere?
– Pripadam generaciji koja pamti i bivšu Jugoslaviju i one lijepe 80-te godine, a evo “plivam” (i još se nisam udavio- smijeh) i u ovom Cyber vremenu. Sigurno da sam se i ja tokom moje evolucije promijenio, ali smatram da se prilično dobro adaptiram na nove pravce u muzici i razumijem očekivanja mlade publike koja je skroz u drugom fazonu od, recimo publike prije 20 godina.
Da li već neku od svojih pjesama možeš nazvati evergrinom u pop muzici?
– Meni je pop muzika veoma bliska jer sam ja na početku u stvari pjevao baš pop muziku pa sam se poslije”prešaltao” u narodnu iako je na ovim našim prostorima to sve jako slično jer samo taj narodnjački triler je to što razdvaja pop od narodne, a sve ostalo je gotovo isto. Snimio sam dosta lijepih balada koje bi se komotno mogle svrstati u pop muziku. Meni svakodnevno prilaze ljudi koji mi kažu, u smislu, ne slušam narodnjake ali tebe volim slušati, što mi je veliki kompliment.
Da li i ti danas pjevaš samo komercijalno ili ima pjesama koje nastaju iz srca?
– Kada ti muzika postane osnovno zanimanje i diskoteka postane firma u koju ideš na posao da bi zaradio svoje novce tada sigurno razmišljaš i komercijalno odnosno da publici ponudiš upravo ono što oni žele da konzumiraju a mi živimo u potrošačkom društvu. Međutim, svaka moja pjesma mora biti doživljena u meni i mora se meni prvo svidjeti, a kad se meni svidi ja je onda s dušom odpjevam. Što se tiče mojih živih nastupa, zaista se ne znam štediti niti nešto kalkulirati, ja prvo zabavljam sebe jer volim pjevati i to mi dođe kao dobra psihoterapija, dobar trening i poslije nastupa se odlično osjećam. Ne znam šta bih bez muzike, zaista!
Vjeruješ li da je i tebi kao pjevaču uspjeh sigurniji kada objaviš singl a ne cijeli album? Koliko jedna pjesma može povećati slavu?
– Tu nema pravila! Ako imaš tu sreću da sa sinlgom pogodiš hit onda si napravio posao jer samo jedna pjesma ti garantuje nekoliko godina dobrog posla, a možeš snimiti 15 pjesama na jednom albumu i da ni jedna ne bude hit i haman da nisi ništa ni napravio.
Da li su nove pjesme koje si objavio najava skorijeg izlaska tvog CD-a?
– Pa, možda iako mislim da novi album neće prije 2013. godine. Ali duet “Epidemija” sa TrikFX i balada “Nek ti tuga mijenja druga” su onako malo osvježenje moga još uvijek itekako aktuelnog albuma “Poželim” koji je izašao 08. marta 2011. godine.
Priča se da i ti planiraš snimiti duet s nekim poznatim reperom, o čemu je riječ?
– Skoro sam nastupao u klubu “JILL” u Cirihu, a tu se oko Uglješe, simpatičnog vlasnika tog kluba vrti cijela ova ekipa MC Yanko ,Cvija, DJ Mladja i ostalih momaka koji su zaista napravili revoluciju u zadnje vrijeme i totalno promijenili tok muzike. I ponudili su mi da napravimo duet sa njima i mislim da želim to napraviti i vrlo brzo ćemo to ući u realizaciju toga. Moj izlet u elektronsku muziku sa pjesmom “Bekrija i Dama” bio je u stvari začetak ovoga što se sad dešava na sceni i to se pokazalo kao odlično nešto. Pa “Mujo kuje”,”Djevojka sokolu” i ostale su pokazatelji da mi to znamo fino napraviti.
Da li svaki svoj nastup možeš nazvati koncertom?
– Bude različitih nastupa, neki zaista budu pravi koncerti a neki to ipak nisu iako sam ja u principu ja na svakom mom nastupu, bilo da je to pred nekoliko hiljada ili da je pred 100 ljudi, pjevam isto. I jako mi godi kad uspijem da zabavim stotinjak ljudi i napravim super žurku i svi odu zadovoljni kao da je bilo prepuno jer mislim da je puno teže zabaviti manje ljudi nego prepunu diskoteku ili halu.
Šuškalo se o tvom i Breninom zajedničkom koncertu u rodnom gradu. Hoćete li ikada realizovati tu ideju?
– Mi smo jako željeli napraviti taj koncert, ali pošto je kod nas sve politika tako se i od toga napravio problem jer sve su to nekakvi interesi pojedinih čelnika u Brčkom i za sada od toga očito ništa nema… na žalost. Ali ja ću ipak, u sklopu manifestacije “Savski Cvijet” održati moj solistički koncert u Brčkom i baš se radujem ponovnom susretu sa mojim Brčacima.
Jesi li zamjerio Saši Popoviću nakon što je tvoju pjesmu „Epidemija” disfalifikovao sa nedavno održanog Grand festivala?
– Ma jok! Pravila su jasna i trebalo ih poštovati. Samo mi je žao jer to bila je sjajna prilika da se pjesma promoviše i na tom odličnom festivalu. Ali i bez njega pjesma je odlično prihvaćena.
Već dugo se o tvojoj karijeri brine i Nerko Mujkić. Koliko je zapravo estradnom umjetniku bitno da ima nekoga ko će „udariti šakom od stol”?
– Moja saradnja sa Nerkom je tako opuštena, tolerantna uz uzajamno poštovanje. Ni ja ni on nismo paničari i sve probleme u poslu sačekujemo opušteno, trudimo se da gledamo malo dalje u budućnost i polako “ciglu po ciglu” gradimo ovu priču zvanu “Šekib Mujanović”. Nerko je vedar čovjek, pun optimizma, siguran u svoje odluke i zaista, čega god se dohvatio u životu napravio je uspjeh. Ovo je ekipni posao, mi gradimo mrežu saradnika i za sad nam, Bogu fala zaista dobro ide.
Enes, Haris, Hanka… samo su neki od tvojih kolega kojima su gotovo propale nedavno održane turneje u Americi. S obzirom na to da se i ti pripremaš za ‘obećanu zemlju’, očekuješ li da ćeš bolje proći od njih?
– Jako je bitna organizacija u tim dalekim destinacijama, termin kada se rade koncerti iako se nekada neobjašnjivo desi neuspjeh turneje. Ali sve je to život, danas loše, sutra će ako Bog da biti bolje, prekosutra još bolje i tako to ide. Ne treba se samo puno sikirati zbog neuspjeha jer i iz njega se što šta može naučiti.
Kako komuniciraš sa fanovima?
– Više volim ovaj izravi susret “oči u oči”, pa malo progovorimo, nasmijemo se. Za ovaj “virtuelni”kontakt, trudim se ali sam polijen, vidiš i sam koliko ti odgovaram na ova ptanja (smijeh). Nadam se da mi niko neće zamjeriti zbog toga.
Koliki su tvoji telefonski računi?
– Mnogo se koristim telefonom, a računi su toliki koliko ga i koristim. Iako sam mišljenja da BiH građani jako skupo plaćaju te usluge Telekoma za razliku od građana Evropske unije. Tamo je konkurencija puno veća među operaterima i samim tim su tarife jeftinije a kod nas vladaju ove tri mreže i imaju monopol.
Sa kolegama s epuno ne družim
– Na žalost, ja ne znam, sve je manje vremena, mnogo se radi. Onda, ja sam u Sarajevu samo poslom i odmah odem iz njega, ne zadržavam se. Iako nemam ništa protiv, fino je družiti se, isti hljeb mi jedemo, čuti kako oni rade, na koje probleme oni nailaze, jednostavno razmijeniti iskustva.
