Poslije dugogodišnje pauze Jašar Ahmedovski će 10. juna održati solistički koncert u Beogradu. I to nije njegov koncert poslije duže pauze samo u Beogradu, već uopšte. Pjevač je, naravno, u međuvremenu nastupao po klubovima i restoranima, ali nastupa u velikim halama ili na stadionima nije bilo. Ovaj put za koncert je odabrao popularni stadion Tašmajdan, jer smatra da je to najbolji prostor i ambijent u tom predljetnjem periodu kada će se koncert desiti.
Da li se može reći da je zaista bilo krajnje vrijeme da pjevate u Boegradu, da održite veliki solistički koncert?
-Može tako da se kaže… Duže vrijeme nisam nastupao, dvadeset i više godina, a svojevremeno sam u okviru svih turenja po Jugoslaviji, imao koncerte i u Beogradu, bilo Sava centar, Dom sindikata ili negdje drugo, a onda se sve promijenilo, raspala se bivša zemlja, pa je ispalo da je zaista prošlo dosta vremena od tih mojih ranijih solističkih koncerata.
Iako ste iskusan pjevač, da li sad možda postoji trema pred koncert i izlazak pred nekoliko hiljada ljudi?
-Uvijek postoji trema ili možda određena doza brige da li će sve proteći kako treba, da li sve organizovano dobro, a što se samog nastupa tiče postoji pozitivna trema i želja da to veče dam sve od sebe.
Da li je bilo teško sklopiti repertoar za nastup s obzirom na niz hitova koje ste snimili tokom svoje karijere duže od četiri decenije?
-To je dobro pitanje, jer svaki dan mijenjamo listu pjesama. Moramo ovu pjesmu, moramo onu i zaista je teško odabrati. I ne samo odabrati već i napraviti redoslijed. Nije nevažno koja pjesma kreće iza koje i u kom momentu. U svakom slučaju oni moji baš najveći hitovi neće izostati i publika će da uživa.
Da li su kolege najavile dolazak na vaš koncert?
-Jesu mnogi, odnosno mnogi bi željeli doći, ali pošto je subota, većina će taj dan da radi, pa sad ko dođe – dobro došao i biće mi drago da je tu.
A na bini, da li možemo da očekujemo nekog pored vas?
-Na bini, pored orekstra, neće biti niko osim mene zato što imam toliko pjesama, ne bih ni orkestar da se mijenja, već da sve bude u jednom cugu. Imam i više nego dovoljno pjesama, i pjesama od mog brata Ipčeta, tako da će, i bez gostiju, koncert potrajati.
Da li je istina da Ipčetu posvećujete ovaj koncert?
-Mogu reći da je tako… Uskoro će 29 godina kako njega nema…
Da li će vam biti teško da pjevate njegove pjesme?
-Uvijek mi je teško, ali nisam dugo pjevao njegove pjesme ili veći broj pjesama, ranije u jednom periodu nisam imao snage čak ni da ih slušam, ali s obzirom da ljudi traže da ih pjevam tako ću i sada skupiti snage da ih zapjevam… Uvijek mi je, naime, teško da započnem ali onda kasnije već ide bolje, tim više što me ponese publika, ona toliko dobro reaguje na njegove pjesme pa onda i mene uzdignu i vrlo mi je dargo što mog brata pamte i što njegove pjesme traju.
Koja je vaša omiljena Ipčetova pjesma?
-Omiljena mi je… Zbog koga novu haljinu oblačiš, crveni ruž na usne stavljaš, nervozno gledaš na sat i žuriš, tu sam kraj tebe, to zaboravljaš… Naslov pjesme je “Moje proljeće kasni”. Ona mi je zaista najdraža, ali sve su njegove pjesme dobre i lijepe, i prva ploča koju je radio sa Radetom Vučkovićem, onda sa Novicom Uroševićem, sve su to albumi puni hitova. Čini mi se da su danas još veći hitovi nego što su bili u to vrijeme. Koncert će zaista biti pun emocija, jer će ljudi doći da ih čuju, pjevaju i to će sve biti napunjeno jednim pozitivnim emotivnim nabojem.
Pošto prodaja karata za koncert na Tašu ide odlično, da li ste razmišljali o drugom koncertu?
-To bi trebalo pitati organizatore, vidjećemo još šta će biti i da li će biti drugi koncert. Ali meni će biti drago da ovaj koncert bude onako kako treba, a nisam ja sad, kako da kažem, halapljiv, pa sad ću odmah da zakažem još neki koncert… Meni je bitno da ovaj koncert koji smo zakazali bude onako kako smo zamislili, da ljudi budu zadovoljni, da bude žurka lijepa, da se lijepo provedu i da odu kući sa lijepim emocijama i utiskom, to je najbitnije…Moram reći da mi je, zbog interesovanja koje vlada za njega, žao što koncert nisam uradio ranije.
Da li možete da ispunite sve zahtjeve rodbine, porodice, prijatelja, koji žele da dođu na koncert, je l’ vam se telefon usijao?
-Pa, dosta njih zovu, ali hvala bogu da su moj prijatelji, moji fanovi, odgovorni, i ne gnjave me baš toliko za karte, kažu ‘mi smo kupili karte, dolazimo’, i hvala im na tome.
Poslije toliko karijere ste skromni i kažete dovoljan je sad ovaj jedan koncert, dok pjeavčice koju su tek počele da rade hoće odmah u Arenu, hoće sve i sada? Kako to komentarišete?
-Pa i ja da imam sada 20 godina vjerovatno bih isto postupao. Mladost je mladost, rade emocije, jedan hit ih ponese, i sve im se oprašta. I ja sam tako razmišljao kad sam bio mlađi, vidio sebe na stadionu pred ogromnim brojem publike i to mi se i ostvarilo. Ja im, dakle, ne zamjeram što sve hoće odjednom, međutim realno je da se karijere prave polako, bez žurbe, sve u svoje vrijeme da se desi, da ima dovoljno kvalitetnih pjesama, tekstova i muzike, pa da se onda prave veliki koncerti. Ali, ponavljam, ja sam sada zadovoljan sa tim jednim koncertom pa ćemo vidjeti, da li ćemo raditi koncerete i drugdje, o Sarajevo smo već razgovarali, pa onda još negdje drugo, pa opet i u Beogradu, što da ne?! Vjerovatno sve to dosta zavisi od toga kako će proći ovaj koncert.
Tekst i foto: Slavica Danilović
