Za kratko vrijeme mlada pjevačica iz Srebrenika sa adresom u Brčkom, Adela Šečić snimila je dva albuma sa “Južnim vetrom” i četiri maxi singla. Mnogi je porede sa Šemsom Suljaković, a njoj to uopšte ne smeta.
Dok su svi bježali od “Južnog vetra” ti si se priklonila njima. Zbog čega?
– Karijeru sam započela sa njima, sa prvog albuma imam pjesmu “Kao karta varao si” koja je moja “lična karta”. Kao mala slušala sam pjesme “Južnog vjetra” i odrastala uz njih, a to je i bio jedan od glavnih razloga zasto baš oni na početku moje karijere.
Da li si zbog toga svojom interpretacijom “povukla” na Šemsu Suljaković?
– Vjerovatno, mada se trudim da budem svoja. Neki me porede sa Šemsom neki sa Draganom i meni je to istinski drago. Prilikom jednog gostovanja u Austriji otišla sam na Šemsin nastup da je upoznam. Rekla mi je da je čula za mene, baš preko “Južnog vetra”, te ako nastavim, da ću biti njena nasljednica. To je kompliment mog života.
Iz Srebrenika si, živiš u Brčkom, snimaš u Srbiji, a popularna si u BiH. Kakve su šanse da uspiješ u Srbiji?
– Mnogi su tamo čuli za mene. Posebno sam popularna u Kragujevcu. Jednom su me zvali sa tamosnjeg radija “Kiss”, ali do sada nisam pjevala u Srbiji. Često sam govorila Miletu Basu da mi dogovori nastup u nekom restoranu u Srbiji, ali još ništa. Sa “Južnim vetrom” više ne radim, ali smo ostali u korektnim odnosima.
Zasto si otišla od Miodraga M. Ilića i “Južnog vetra”?
– Nismo se mogli dogovoriti oko narednog albuma. Ja sam htjela da se na albumu nađu neke pjesme, a on mi je rekao da sam ja u njegovoj kuci i da on ima dirigentsku palicu. Kod njega ne možeš da snimaš ono što ti hoćeš već ono što ti on da. Na prva dva albuma snimila sam sve što mi je on dao, sve mu uredno platila, mada mi se neke pjesme nisu uopšte svidjele. Razgovarali smo telefonom, ja sam mu se zahvalila na saradnji i onda se okrenula drugim autorima.
Ko finansira tvoju karijeru?
– Niko. Od početka sama se finansiram od nastupa. Nisam sponzoruša, niko ne može uprijeti prstom u mene i reći da mi je novčano pomogao.
Da li se bojiš da će te estrada pokvariti?
– Ne, ja sam u ovom poslu već 15 godina, ali nemoj misliti da sam stara. Imam 27 godina, a počela sam sa 12. Navikla sam na sve, naučila sam sve, život me gurao dalje, ali ostala sam sasvim normalna.
Da li te neko povrijedio?
– Ma, naravno da jeste. Bilo je tu svega i od strane kolega, menadžera, gazda kafana i restorana.Međutim, posla ima, radim čitav januar, a i februar je već dogovoren, pa i mart i april.
OSTATAK RAZGOVORA U PRINTANOM IZDANJU
