Dok mnogi, a posebno mlađi pjevači, pokušavaju da ga ocrne, Kemal Malovčić putuje i radi kao nikad prije. Svaki njegov nastup je priča za sebe, svaka nova generacija zna sve njegove pjesme.
– Neke kolege misle kada nekog nema da će njemu biti bolje. Ja sam svakakvih priča čuo u kojima pokušavaju da me degradiraju, a posljednja je ona Hazretova. Pred jednim čovjekom srpske nacionalnosti je rekao: “Šta onaj Malovčić više radi, što se ne skloni, dosta ga je više”, a onda mu je taj Srbin rekao: “Ono što je Kemal postigao ti nećeš da pjevaš još sto godina”.
Pa da li ste vi najstariji na estradi?
– Nisam, ima ih i starijih od mene – Mile Kitić, Vera Matović, Miroslav Ilić, Šemsa Suljaković…a i da jesam to mi ne bi smetalo jer samo nek’ je čovjek zdrav, godine nisu toliko bitne.
Kako ste ušli u 2012.godinu?
– Jako fino. Pjevao sam za Novu godinu u Cazinu, što je bilo nafake zaradilo se. Daj Bože i da ova bude kao prošla. Nisam osjećao nikakvu krizu, uvjek sam radio, nekad manje, nekad više. Ne žalim se, još uvjek me traže, bez obzira na moje godine, ljudi prepoznaju kvalitet. Publika je ta koja me bira, sve ostalo nije bitno.
Tračaju vas kolege i menadžeri iz Njemačke…?
– Mene te priče ne interesuju. Kada sam gostovao na TV “Valentino”, rekao sam da ljudi sada treba da se uvjere da li ja mogu da pjevam ili ne. Često kada gostujem u nekom klubu, prilaze mi predsjednici i kažu mi : “Pa ti još dobro pjevaš!”. Na moje pitanje a zašto ne bih pjevao, kažu kako neke kolege i menadžeri pričaju kako više ne mogu da pjevam. Niko se od njih ne usudi meni da kaže to. Ja moju intonaciji nisam mjenjao zadnjih 30 godina.
Da li vam je ovih proteklih 30 godina smetala ljubomora kolega?
– Ne, možda sam ja njima smetao. Ja bih uvjek novog kolegu dočekao srdačno, nisam mu nikada rekao neku ružnu riječ, savjetovao sam ga da se bori, pa šta Bog dragi da. Svako ima svoju nafaku i ne bi valjalo da ja pjevam sto godina, treba da dođe do smjene generacija, a to se polako i dešava. Izdvojio bih izuzetno talentovane Seju Boya, Šekiba Mujanovića, Emira Đulovića, Huleta…”
Ima li umora od putovanja, koncerta, snimanja…?
– Ne, a nisam ni toliko star da ne bih izdržao ovaj tempo. Radim samo petak i subotu. Ali umorio sam se od snimanja televizjskih emisija, posebno onih novogodišnjih. Pozovu nas i onda nas uvedu sve kao u jedan tor, pa onda čekas po cijelu noć da bi došao na red. Na zadnjem snimanju Rizo Hamidović je jednostavno otišao jer čovjek više nije imao ni nerava i strpljenja da čeka. Bili smo kao bikovi na koridi, nikada ne znas kad ćeš da uđes u ring. Kad bi mi se desilo da na tri nastupa uzastopno ni najednom ne bude nikoga, e onda ću da prestanem da pjevam.
OSTATAK INTERVJUA U PRINTANOM IZDANJU