Svoju dvadeset godina dugu karijeru Bistričanin, Sarajlija, Bosanac i Hercegovac Kemal Hasić sagradio je na čvrstim temeljima. Svoj obraz „grčevito“ je čuvao i uspio ga je sačuvati, što mu je bitnije od karijere. U životu nije varao, „igrao“ je samo na poštenje i to mu se, kaže, isplatilo. A oni koji samo pomisle da ovo što je godinama gradio sruše, ostat će, zaprijetio je, bez zuba.
Sarajlija je, što u današnje vrijeme, čini se, i nije neka prednost. Naprotiv, samo kamen spoticanja.
Kamen spoticanja
–I ne samo biti Sarajlija, za bošnjačkog, bosanskog pjevača je kamen spoticanja sve. .Počev od medija, pa nadalje. Svi volimo više tuđe go.no i ako želiš karijeru moraš otići u Beograd pa ako te tamo prihvate, tek onda te ovdje počinju ozbiljnije shvatati i cijeniti. Ja ne mogu da odem kao malo mačić, ja sam ipak ostvaren pjevač. Ni u Beogradu, ni u zagrebu ne želim da sjedim na klupi za rezervne igrače. Ipak sam za sve ove godine izgradio ime i prezime i tu sam među desetak pjevača narodne muzike – otvorio je Kemo dušu samo za „Express“.
Pored kvaliteta koje neosporno posjedujete, niste dostigli sami vrh. Čija je to krivica?
– Isto to me je prije nekoliko dana pitao Goran Šljivić, direktor „Grand“ televizije. Kako je moguće da nisam u vrhu, kao lafičina sam, vokal mi je neprikosnoven… no kako sam njemu rekao tako i vama kažem ne određujemo mi ko će biti zvijezda. U ovom poslu nema štele. Mi možda mislimo da bih ja trebao biti veća zvijezda, ali narod možda misli drugačije. Možda je problem u toj hit pjesmi, ali šta trebam da radim, da čitav život provedem u pronalasku hit pjesme. Da od kamatara uzimama pare, pa da živim na kamatu kao što živi pola estrade. Oni moraju pjevati kriminalcima kada im se ćefne, guzonjima, doktorima… svima ko mu je valjao pa da govori merhaba i kada mu se ne govori. Ne pada mi napamet jer moju slobodu niko ne može kupiti. Nas narod postavlja tamo gdje treba da budemo. Često mi kažu da sam među pet najboljih pjevača u bivšoj Jugi, hvala na tome ali ovima što su zvijezde valja pjevati pored mene. Meni je dobro i u sredini gdje sam sada. Naravno, volio bih i ja da napunim Skenderiju ali ne patim od toga i mirno spavama. Zvijezde su oni koji su 20 godina u samom vrhu a ovi što bljesnu dvije tri godine, budu i prođu. I što je više ovih padobran pjevača meni sve više posla. Najviše radim privatne zabave, svadbe e tu se traže ozbljni pjevači koji znaju sav repertoar. I mogu se pohvaliti da sam tu najtraženiji, pjevam najplaćenije svadbe po BiH, ali i van naših granica. Bio bi bogohulnik kada bi se žalio.
Ponosno ističete ko ste i šta ste, gdje pripadate, odakle dolazite. Za vas je biti patriota, za razliku od većine vaših kolega koji su ljubav prema domovini bacili pod noge, nešto što se podrazumijeva.
– Kroz karijeru promovišem prave vrijednosti u životu, propagiram sport, patriotizam… Ponosan sam na svoju zemlju. Uzdignute glave odem u Beograd i predstavim se punim imenom i prezimenom. Da se razumijemo, nismo se mi prije 20 godina gađali mandarinama, ova je zemlja i dalje duboko podijeljena. Bilo je to što jeste, ali moraš svoje voljeti da bi poštovao tuđe. Ja idem svjetla obraza u Beograd i kažem ja sam ponosni Bošnjak, Sarajlija i došao sam da vam zapjevam, hoćete li me pustiti i nemaš problema. S druge strane, ne dozvoljavam da budem rob tih produkcija, kako srbijanskih tako ni bosanskih. Ne dozvoljavam ni direktorima ni sekretaricama da vode moju karijeru. Radim ono što je meni ćeif, to je bogatstvo koje se ne može platiti. Ujutru da me nazove menadžer i kaže moraš biti tu i tu u 11 a ja spavam do pola jedan. To je sloboda koja se ne može platiti. Tek kada vidim kolege koliko oni ujutru razmišljaju od kafe s kim će je popiti pa nadalje. Džaba ti tri hiljade eura tezga, kad nemaš svoje vrijeme. Meni je ta sloboda važnija od popularnosti. Važnije mi je kako me publika srdačno dočeka u svakom gradu.
No, družba je družba a služba je služba pa ste ipak po novu pjesmu otišli u Beograd. Pokucali ste na vrata Mići Nikoliću, no malo ko zna da ste i prije 17 godina sarađivali s njim kada vam je radio album „Nikad oči nisu stare“.
–Ne po pjesmu nego po savjet i aranžman na numeru „Da mi živiš dugo, dugo“ koju je još prije 30 godina napisao moj otac. Stajala je u ladici a on je tu pjesmu raspjevao nekada sa svojim bendom, snimio je tada na TDK kaseti. Desilo se ono što se desilo, u našoj BiH je izbio rat i on je nikada nije snimio. Imao je sve spremljeno ali međutim „odoh i ja majko Bosnu braniti“, to je bila njegova sudbina. Očeva želja je bila da odem baš kod Nikolića koji je bio njegov prijeratni saradnik. Tolike je godine pjesma bila u njegovoj sehari a znate kakvi su stari tersovi… rekao mi je moraš otići čovjeku koji ti je napravio ličnu kartu. I normalno nazvao sam babuku narodne muzike kako zovem Miću ali nisam mu rekao da sam došao zbog ove pjesme, nego da mi kao on ponudi nešto. Ja sam onako išao mahalski, namazano. Kada sam mu pustio pjesmu njemu je brada zadrhtala i samo mi je rekao: „jesi bre lud, ta je pesma prava, pusti budalaštine“. Kaže ovo što ja imam na stanju je smiješno za tvoju pjesmu. Rekao sam mu da sam ja i došao zbog ove pjesme. I odmah smo je radili. Jeste da smo se vratili 30 godina unazad ali, kako reče Nikolić, poslije ovih gluposti on i jeste za povratak u prošlost. Pjesma je objavljena na mom kanalu i za dan je imala nekoliko hiljada pregled. Meni je vrata Nikolićeva još prije 17 godina otvorio moj Mirko Pavić kojeg volim neizmjerno i do kraja života.
Entuzijasta
Fali li vam danas neko poput Mirka Pavića?
–Kako da ne, itekako fali. On je bio veliki enuzijasta koju ova zemlja neće više imati i nema, jer nastala je tolika praznina za ovih deset godina koliko se on ne bavi ovim poslom. On je neko ko je stvorio Selmu, Ayselu i kemu uz sva imena koja su sarađivala s njim. Jedna Selma i ja imali smo pjesme Dine Merlina. Neka mi se pohvali bilo koji pjevač od Halid do Enesa da ima pjesmu Dine Merlina. Ima Osman i tu se priča završava kod narodnjaka. Kod njega nisi mogao pokucati na vrata i reći evo ti 20.000 maraka za pjesmu. Mislim da se Dini sa ove distance dopao taj koncept stvaranja mladih zvijezda koji je nažalost nestao čijom greškom ne bih o tome. To je između Selme i Mirka. Sve je krenulo jako lijepo ali se srušilo. Poslije Selme došla je Aysela pa je i to krenulo, duet „Dobro jutro moja voljena“ u to vrijeme dobila je sve nagrade, „poharali“ smo sve. Desila se Ayselina trudnoća, period kada pjevačica godinu dvije ne može dati sve od sebe. Po meni žena i treba da se se ostvari kao majka jer to je najvažnija stvar u životu. I poslije toga sve je išlo teško.
Pa koja je onda svrha ovolikih muzičkih rijaliti takmičenja?
–Ma, danas je sve popularno. Slika se iftar pa se postavlja na FB. Ljudi koji se pojavljuju u rijatlijima malo će love zaraditi, biti dva mjeseca glavni u svojj ulici i to je to. Ne zna da je šprdačina najobičnija. Neko se ponosi s tim da je rijaliti igrač, a mene bi bila sramota. Neko uslika dupe i na tome napravi karijeru i kaže dobar dan ja sam tvoja kolegica. Mene je toga stid. Starlete ne pune, to je lažni sjaj samo im fali šipka. To su divlje klupske varijante, tu nema para jer tamo dolazi publika s tri marke u džepu koja je željna da vidi ženske stvari. Bruka i sramota za tu istu ženu koja se nalazi na bini a i one koji to slušaju.
Često znate reći da ste oćelavili na estradi. Rijetko ste dolazili u sukobe sa bilo kim. Ali i kada jeste rješavali ste stvari u četiri oka a ne javno. No, dvojica vaših, hajmo reći kolega, uspjeli su da vas izbace iz takta pa ste im i odgovorili.
– Imaš mojih kolega koji siđu i krenu Ferhadijom i samo se okreću da vide ko ih je prepoznao. To je bolest a pravo su popularni. Neki dan na FB napisao sam da biti pjevač nije zanimanje, to je dijagnoza. Neću reći ko su, to su mali miševi nebitna dva lika. Njima se ne sviđa ovo što ja radim i ja to poštujem ali jedana je rekao „meni se povraća od ove izopačene sarajevske furke“. Nije uvrijedio samo mene nego grad i sve Sarajlie. Ako ne mogu pohvaliti nću javno ni kritikovati jer zašto da mu uzimam krila njegove nafake. Privatno je druga stvar, reći ću svoje mišljenje ali u četiri oka a da ga javno nalijepim i ugrozim njegovu nafaku bilo bi me sramota. A ovi klošari koji su nekad tezgarili sa mnom iz poštovanja su mogli reći u četiri oka. Ima puno srbijanskih pjevača koje ne poznaju i nikad ružno nisu rekli, ali jok odmah ti svog Bošnju degradiraj. Sreži krila da ne bi digao glavu iznad prosjeka. Ljudi koji samo pokušaju da mi sruše ovo što sam izgradio ostat će bez zuba.Moju čast i obraz prije svega ti nekakvi miševi ne mogu srušiti ni bagerom da krenu, a kamoli ovako. Laju bezveze.
Prebolio boginje
Kako ste za sve ove godine uspjeli sačuvati svoj brak? Krećete se u društvu gdje vam se žene bukvalno bacaju i same nude.
–Iskrenošću, ljubavlju nema tu formule. Pazi, preboliš ti te male i velike boginje. Ništa nisam bolji čovjek od ostalih, sve sam prošao u životu. Oženio sam se s 24 godine i sa 30 sam bio ostvaren čovjek. Znao sam koji put je ispravniji. Nema veće sreće nego kad ujutru piješ kafu sa tom osobom a znaš da je nisi slagao. Kad odeš na put znaš gdje ti je ostala porodica, djeca s kakvom osobom. Uvijek kažem žena je ministar unutrašnjih poslova a muž vanjskih. Kad ta dva ministarstva sarađuju onda mora biti progres u porodici. Imamo dva divna sina, sportiste. Mlađi je aktuelni prvak države malo je trenutno povrijeđen, stariji je ove godine proglašen za najperspektivniji mladog sportistu u Kantonu Sarajevo. Čime više da se ponosim, malo zaplačem od seće naravno kada me niko ne vidi. Kada vam donesu peticu iz škole, a ne kada ti sin izađe, prođe šest borbi i u finalu pobjedi na turniru na kojem je bilo 1300 učesnika. Obično promuknem poslije svakog turnira.
Je li se mlađi sin Amar opustio u pjevanju jer kako sam čula pjeva bolje od 90 posto današnje estrade?
–Nije još ali sada tvrdim svojom čašću, obrazom da bolje pjeva od većine na estradi bivše Jugoslavije. A usmjerit ću ga da mu to zgadim. Šteta da radi ovo, ja sam već dugo u ovoj močvari i nema kud. Nikada mu ne bih zabranio da se bavi muzikom samo bih volio da mu to ne bude profesija. Nikada neće otići ni na jedno takmičenje pa da ga učlane u robovlasničko društvo, bilo koja produkcija da je u pitanju. On je moj sin i babo će njemu sve plaćati, ali prvo mora da da završi školu i da bude obrazovan a da se muzikom bavi kao svetinjom. Evo ja sve vrijeme kalkulišem da li će pjesma biti hit. Ne želim da se bavi na ovaj način muzikom. Ljudi su nekada postajali zvijezde iz ljubavi. Ja sam imao najbolji bend u ovom gradu, skidali smo pjesme, vježbali pa smo postali omiljeni među vlasdnicima kafana. E tako je Pavić i čuo za mene.
Mada niste pobornik društvenih mreža, ipak ste se povinuli trendu pa ste otvorili svoj Youtube kanal gdje ste prvo i pustili novu pjesmu.
U trendu
–Nije da se povinujem trendu ali to tako izgleda mora. Pustio sam je na svom kanalu, nisam mogao čekati. Otpjevao sam je u avgustu, Mića Nikolić je uradio krajem septembra a treći oktobar sam dobio pjesmu. Ti kanali su budućnost jer zašto bi neka TV uređivala šta će ljudi gledati u svojoj kući? Oni koji se time bave mogu to „debelo“ naplatiti. Kod mene je to još u povoju i ne želim od toga zarađivati. Meni je cilj da do ljudi dođe ono što ja radim. Za dva dana imam punih 178 pretplatnika, ko me voli kliknuće ko ne i neće. Ne želim nikog da vučem za rukav.
Moraš jesti tuđa go.na i biti sav mrljav da bi bio zvijezda
–Moraš jesti tuđa go.na i biti sav mrljav oko usta da bi bio zvijezda. E ako ću tako onda ne moram nikada biti to. Želim dobre tezge, dobro plaćene. Moliti sponzore to nikada nisam znao niti želio. Gledam ove pop pjevače, ma to je ucenjivanje što se tiče sponzora. Imamo jednu veliku zvijezdu kojoj je BH telecom sponzor i ona šest mjeseci mora nositi njihov baner gdje god da ide. A njena cjena za noć je 5.000 eura. Tek nakon šest mjeseci dobit će tih deset hiljada ali samo ako je ispunila uslove. Da moja noć vrijedi toliko onda bih uzeo sto hiljada. Oni kontaju da je to usluga nama, ali ne mi smo ravnopravni.
Nisam vjeran Hayatu, samo Bogu i samom sebi
Ostali ste vjeran „Hayatu“ sve ove godine?
–Nisam ja vjeran „Hayatu“ ja sam vjeran samo Bogu i sebi i sve dok imamo lijepu saradnju tu sam. Meni je veliko bogatstvo kada odem u Beograd i oni meni kažu ovdje su ti vrata uvijek otvorena. Nikada ne bih dao pare za produkciju, doduše u Grandu se nije nikada potezala ta priča. Evo sad sam bio gost Enesu Begoviću na Grandu i niko novac nije spomenuo. Danas je oboren sistem vrijednosti. Da ja platim nekoga da me vrti ne pada mi napamet, ali to su upropastile moje kolege pjevači koji hoće pošto poto da budu popularni i onda mora „babo prodati njivu, imati dva žiranta“. Moraju se vratiti stvari na pravo mjesto, moraju pjevači iz kafane postajati zvijezde a ne sa televizije. Ne može te televizija napraviti. Mora te publika prihvatiti.