Grupacija ''Avaz'' brojnim kulturno-zabavnim sadržajima ove godine obilježiva 25 godina rada. Jedna od manifestacija kojom će sve biti propraćeno je i nesvakidašnji muzički događaj u sarajevskoj Zetri 13. oktobra ove godine ''Expressija''.
Čitaoci našeg magazina sami biraju koga žele te noći vidjeti i kome će dodijeliti nagradu u nekoliko kategorija, o čemu smo već pisali. Jedna od onih koja je nominirana u kategoriji nagrada za životno djelo je jedna od najvećihi zvijezda na sceni bivše Jugoslavije koja je zasigurno ostavila neizbrisivi pečat gdje god se pojavila a riječ je o Fahreti Živojinović Lepoj Breni.
U susret ''Expressiji'' sa Lepom Brenom smo popričali o njenim počecima i muzičkoj sceni nekada i danas.
Možemo li reći da vam se uspjeh nakon više od 30 godina uspješnog rada jednostavno desio, ili je iza vas bilo i previše rada, truda i odricanja da biste danas bila jedno od vodećih imena na bivšoj jugoslovenskoj sceni?
– Meni se uspjeh jednostavno desio. Znate zašto to kažem, zato što mislim da je talenat nešto što na početku predstavlja 10 posto posto vaše vrijednosti, a ostalih 90 posto predstavlja apsolutni rad. Iako ja moram da priznam da sam tada došla u dobre ruke. Slatki greh je bio orkestar koji je poznavao sve žanrove muzike. Tu je bila i zabavna i narodna muzika i sevdah, znači sve ono što je izvorno i što je lako i teško pjevati.
Kako ste se u svojiim počecima snašli? Bilo je teško savladati sve muzičke žanrove i pratiti trendove?
– Znate kako, vi se jednostavno rodite da to znate, to se ne može baš tako lako naučiti. Imali ste tu i pop i folk i etno, vranjansku muziku, crnogorsku muziku, italijanske kancone ali i francuske šansone, pa i engleski pop koji je recimo kolijevka pop – muzike. Sve sam to polako sa njima savladala i naučila i nisam u tim momentima ni znala da ima toliko toga u muzici da se nauči.
Moglo bi se reći da ste i postavili određeni muzički pravac?
– Bila sam iznenađena kada sam snimila materijal sa pjesmama ''Čačak'', ''Dama iz Londona'',''Sitnije Cile sitnije''… Bila sam iznenađena jer je to bio jedan novi pravac u muzičkoj industriji 1982. godine. Iznenađenje je bilo još veće, kada smo uvidjeli da publika prihvata kombinaciju pop muzike sa etno elementima i elementima folka.
No, vama se to tada dopalo, a ako je suditi po poštovaocima vaše muzike i oni su to prihvatili i vole vas i slušaju i danas?
– Nama se to dopalo, dopalo se i Bati Kovaču, Marini Tucaković, Zaharu i svoj plejadi saradnika sa kojima sam radila. Danas to predstavlja krunu našeg uspjeha, da nakon toliko godina vi shvatite da je stil muzike kojim ste se bavili na početku, predstavljao preteču muzičkog poretka kojim se cijeli svijet bavi. Da ne spominjem sada recimo Stinga i plejadu pjevača koji rade pjesme u pop manirima sa etno elementima iz različitih zemalja. Eto, potrudila sam se da ti etno elementi budu iz naših krajeva, a publika je najbolji dokaz da smo uspjeli u tome.
Moram primijetiti s obzirom da dugo pratim vašu karijeru da volite svoj posao, jedinstveni ste u svemu, i dalje postavljate postavljate nove standarde, a uz to znate cijeniti povratnu informaciju od svoje publike. Nije li sve to božiji dar?
– Mislim da čovjek postiže svoj potpuni identitet onog trentuka kada počne da radi posao za koji je talentovan i sposoban. Ako bi se ponovo rodila, ponovo bi se bavila muzikom, jer pjevanje predstavlja božiji dar, ali mislim da biti dobar ljekar, pedagog i biti dobar u bilu čemu drugom što se radi s ljubavlju, također predstavlja dar od Boga.
Nađete li vremena za sebe i za svoju dušu, kako se odmarate?
– Nećete vjerovati, ali slobodno vrijeme provodim preslušavajući nove materijale koji se prave i nove pjesme koje se prave. Moram priznati da sam postala pretjerano kritična. Nekada smo bili opušteniji, ili su ljudi bili rasterećeniji.
Možda je nastala kriza u stvaralaštvu?
– Znate kako, ili sam ja postala previše kritična ili je nastala kriza u stvaralaštvu. No, nadam se nadam da ja svoju publiku neću iznevjeriti. Ako ne napravim nešto dobro neću ni izdavati taj materijal.
