Četrdeset godina „Bijelog dugmeta” obilježava se promocijama knjiga, dokumentarnim filmovima, ali i koncertima bez Željka Bebeka i Mladena Vojičića Tife. Kako se za sada šuška, bend bi se opet mogao okupiti na proljeće naredne godine, a Bebek nam otkriva neke od detalja šta se to događa iza kulisa. Pjevač tvrdi da nema razloga za sukobe sa bilo kim i da je spreman da se priključi turneji kada god požele, ali govori i o tome ko ga optužuje da ne želi pjevati njegove pjesme.
Stidljiv momak
Sa kakvim emocijama dočekujete 40. rođendan „Bijelog dugmeta”?
– To je teško opisati. Jako sam ponosan što sam bio dio te cijele priče. Jednostavno, ako se vratimo tih 40 godina unazad vidimo koliko je „Bijelo dugme” bilo jedna posebna grupa. Imali smo sjajnu karijeru, bili veliki bend i nakon nas su svi počeli ozbiljno da se bave muzikom. Bili smo svima uzor. Preko noći smo osvojili bivšu Jugoslaviju i postali brend. Ne smijemo da zaboravimo pokojnog Ipeta Ivandića, čija je tragična smrt i danas nešto o čemu znamo malo ili skoro ništa.
Danas, kada pišu o vama, kažu da ste imali sve, drogu, seks, smrt… i da je to samo još jedan dokaz zašto ste velike zvijezde jer imate sav materijal potreban medijima.
– Činjenica je da smo mi imali jako buran život i to se ne može poreći. Dušan Vesić, autor knjige „Šta bi dao da si na mom mjestu” je pisao baš detaljno neke stvari. Tako se živjelo, ali ja to nisam nikada gledao kao nešto o čemu se treba javno govoriti. Naravno, bilo je žena, burnih perioda obilježenih alkoholom i drogama, ali mogu da odgovorim samo za sebe, da sam znao granicu. Recimo, Vlado Pravdić nikada nije pio i meni je bilo uvijek smiješno kad ga ugledam sa šoljom mlijeka! Pitao sam ga jednom zašto ne pije, a on kaže hoću da sve proživim bistre glave, jer ko zna koliko će trajati. Danas ga razumijem.
Kako ste se nosili sa tolikom slavom?
– Jako teško u početku. Bio sam jako stidljiv momak koji nije znao da će biti pjevač, a bili smo šarmantni momci i još uz to muzičari što je bilo pravi magnet za djevojke. Sve je to bilo novo za mene. Školovao sam se za pravnika i mislio sam da ću raditi kao neki općinski činovnik. Muzika mi je bila usputna, nešto čime sam ispunio tinejdžerske dane. I onda odjednom šok! Bilo je raznih obožavateljki, neke su bile agresivne, neke nepristojne, a neke predivne. Sve je to bilo nešto što je spadalo u naš posao. Tako sam jednom u hotelskoj sobi zatekao vezane za krevet Goran Bregovića i Vladu Pravdića. Pitam ih o čemu se radi, a oni zaurlaju “Spašavaj, vezale nas neke ribe!” To je bilo toliko smiješno da se i danas sijećam njihovih zbunjenih lica.
Kako ste se vi snalazili sa obožavateljkama?
– Tad sam bio u braku i imao sam kćerku, tako da sam nastojao da sačuvam neki svoj porodični mir. Brega me i tada savjetovao da ne pričam puno o tome da sam oženjen, jer bi to narušilo uspjeh bendu, pa sam tako nastojao da porodicu što manje eksponiram. Inače, Brega nam je branio da vodimo žene i djevojke na turneje i to je bilo strogo zabranjeno, kao i posjedovanje droga, jer su nas svuda pratili iz državne bezbjednosti. On je od samog početka bio neprikosnoveni šef.
Šta vam je bilo najteže, vi ste obilježili prvih deset godina, a nakon toga je došlo do razlaza?
– Bilo mi je užasno krivo i osjećao sam sve vrijeme da nisam zaslužio da bend nastavi bez mene. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da bi došlo svakako do razlaza jer se nismo slagali oko mnogih stvari. Došli smo do kraja priče i trebale su nam promjene. Vrlo brzo se krenulo dalje, tako da nisam više razmišljao o tome, nego smo krenuli naprijed.
Jedna od tih priča je i da ste se nekoliko mjeseci nakon odlaska iz „Bijelog dugmeta” susreli sa Bregovićem u centru Sarajeva i potukli se. Da li je to istina?
– Ma, ne, ljudi su pričali svašta jer je to bila tada aktuelna tema.
Danas vas Bregović optužuje da nećete da pjevate njegove pjesme. Zbog čega?
Pravi rokeri
– Nije tačno da neću da pjevam Bregine pjesme. On me optužuje da sve što je napisao nakon 1984. godine kada sam napustio „Bijelo dugme” izbjegavam da pjevam, a to uopšte nije tačno jer ja obožavam pjesmu “Ružica si bila”. Ne samo zbog moje supruge, nego zato jer je to divna pjesma. Brega mi je to poručio preko Zorana Redžića, našeg basiste s kojim je bio na ručku, ali nije nikada meni to rekao u lice. Evo, ako ima nešto da kaže može slobodno da me nazove i da mi kaže sve što mu smeta. Voljan sam da o svemu razgovaramo kao ozbiljni ljudi.
Slušaju li vaša djeca „Bijelo dugme”?
– Pustim im ponešto i kažu da smo bili pravi rokeri. Zanimljivo im je kako smo izgledali, pa se čude kad vide naše stare fotografije.
Brega i ja imamo jak ego
Kako bi izgledalo danas da se okupite?
– Nije isključeno da se to desi na proljeće, ali o tome će odlučiti i sponzori, naravno. Bilo je divno 2005. godine, kada se to desilo, tako da mislim da bi publika bila ta koja bi uživala, ali i mi. Brega i ja imamo jak ego. Zbog toga bi bilo jako teško da radimo zajedno, ali sam spreman da, ukoliko se pojavi dobra prilika, pjevam na okupljanju „Bijelog dugmeta”.
