Ove sedmice popili smo kafu s našim popularnim pjevačem Kemalom Hasićem. A poznavajući ga kao vrlo rječitog pretpostavili smo da će tema koju je započeo biti više nego interesantna. I nismo se prevarili. Onako, izokola, započesmo priču o svadbama na kojima Kemo, u posljednje vrijeme, i najčešće pjeva.
Srce na teren
Je li to za pohvaliti?
– Po meni je za pohvaliti. Kaže mi nedavno jedan moj kolega, velika zvijezda pa nije ti to baš pohvalno, a ja mu kažem pa valjda bi trebao da radim koncerte!? Za mene je najveća čast pjevati svadbu jer za tu neku cijenu koju ja tražim, a od desetine pjevača koji traže istu cifru, mladenci izaberu baš mene. E to valjda nešto znači. Ja uvijek ostavim srce na terenu, uvijek je tu vrhunski razglas, bend pa jedna svadba pravi drugu, jedna tezga drugu…
Ma, ipak, ne pjevaš baš samo na svadbama…
– Naravno da ne radim. Često idem na džemstka sijela, znaju ljudi da ja ne konzumiram alkohol, da to ne volim pa su me povezali i s tim vidom zabave jer može se i bez piće. Toliko volim muziku da mi doping ne treba.
Pretpostavljam da je bilo raznih dogodovština…
– Ma od njih se roman može napisati. Najbolje je kada pomiješaš mladencima imena, pa do toga kada se neko iz benda zaljubi u kumu (smijeh).
Koliko se može zaraditi na svadbama, znam da su romske dosta plaćenije…
– I to je nekad bilo moje milo. Da se razmijemo nismo političari da živimo od prevara ili milionskih kriminalnih transakcija, mi bukvalno živimo od naroda. Ako neko nema para za svadbu, onda nema za pjevača, konobare. Tu je situacija dobra, ali ništa više nije kao što je nekada bilo. Istina, privatne zabave su najplaćenije tako da sam ponosan što sam među tim pjevačima koji i to rade. A radim kako naše, tako i romske svadbe, ali naravno tu postoje kategorije, kako koji redosljed obično po platežnoj moći.
Je li se tebi ikada desilo, poput nekih kolega, da pjevaš tri dana i tri noći?
– To je nekada bilo. Nisam baš kompetentan. To su stvari koje se organizuju u najboljim i najelitnijim hotelima širom svijeta. Prva garda su svakako Šaban, Ljuba elita koja zna svoj posao. Oni su “babaroge” kako vokalno tako i karijerom.
Da li je onako ispod časti “trpati” bakšiš u njedra, gurati pare po džepovima, a kao tolika si zvijezda?
– To je stvar izbora šta je za nekog poniženje. Ko voli da radi koncerte bujrum, a ja volim taj neposredni kontakt s publikom. Sarajevsko sam dijete s Bistrika i moji su me učili da zvijezde ne postoje, one su samo na nebu. Zato koga je stid da mu se stavi 500 eura na čelo, predlažem mu da to ne radi.
I nikada te niko nije prevario na tim zabavama?
– Ne, na svadbama nikada. Dešavalo se da me prevare na običnim nastupima. Po meni je prevara ako si napunio objekat a gazda se izgubi ne plativši ti tvoj dio, dovedeš nekih 500 ljudi a on sae jednostavno izgubi. Danas se, nažalost, svako naziva gazdom jer klinjo i od 18 godina koji otvori neki objekat zove se gazdom.
Kažu da je svaki brak koji ti “zapečatiš” uspješan i dugovječan…
– Ništa dok im ja ne proučim. Desilo mi se nekoliko puta da kasnije sretnem te ljude kojima sam pjevao. Nedavno sam sreo bračni par s djetetom i nisam ih prepoznao dok mi nisu pojasnili ko su. Kada sam vidio plod te ljubavi presretan sam bio što sam im bar tom sitnicom, pjesmom, doprinio da krenu sretno u zajednički život. Imaju, kažu mi tada, i video kasetu pa gledaju svadbi a mene je to dijete od sedam godina prepoznalo i zagrlilo. To su stvari koje se ne mogu kupiti novcem, za ostalo je kartica. (smijeh)
Pjevaš li nekome džaba?
– Nekom džaba, nekom jeftnije a za nekoga sam preskup i taj jednostavno nema para da me plati.
Kojim javnim ličnostima si baš ti ovjekovječio taj sretni dan?
– Pjevao sam Aidi Jašarević i Goranu Terziću, Zaimu Poturiću, Alenu Škori, Džemi Berberoviću, Benjaminu Čoliću. Kćerki Enesa Begovića a vrlo interesantno je kako me je pozvao. Kaže on meni: “Druže, udaje mi se Arijana, znaš li ko će mi pjevati na svadbi?” A ja pogađam li pogađam Šaban, Nena, Ljuba… A on kaže ne, nego ti. Inače, svi ti ljudi su pošteno sve platili, neke čak nisam ni poznavao, bili su na nekim svadbama pa im se moj rad dopao.
Zvao bih Enesa
Ko je tebi pjevao na svadbi?
– Braća Češljar, moj rođak Semir Hasić, Aka Hukelić, Sabina i Koke. I ja sam otpjevao jednu svojoj supruzi “Nikad oči nisu stare”. Bio sam tada zvijezda i imao sam kosu. (smijeh)
A da se ponovo ženiš koga bi zvao?
– Volio bih opet da mi pjeva neko od naših, zovnuo bih Enesa Begovića i Koketa. Šaban, recimo, nije moj drug, oni su moji drugovi i znaju šta ja volim.
