Mnogi znaju reći da su to samo otrcane fraze, kada slušaju poznate pjevače kako pričaju, da je pjesma njihova velika ljubav. U slučaju, Mensura Bajrektarevića Dimnjačara, to je zaista tako jer godinama sve što radi na estradnom polju, radi isjkučuvo iz hobija.
Dimnjačar je jedan od najuspješnijih biznismena na estradi, vlasnik je nekoliko uspješnih firmi u Hrvatskoj , o kojima ne voli puno da govori. Najbitnije mu je kaže da su uposlenici njegovih firmi, zadovoljni kao i njegovi poslovni klijenti. Mensur je rođen u Cazinu, a godinama živi i radi u Zagrebu.
Muzički počeci, prva pjesma, albumi?
– Slučajno sam 1993. godine upoznao jednog vrsnog i dobrog muzičara Esada Međića koji me je na neki način uvukao u svijet muzike o kojem sam ja najviše i maštao, tako da po njegovom nagovoru počinjem se baviti pjevanjem i snimanjem kaseta, CD-a. Od tada, pa do danas snimio sam puno pjesama i sve su mi na svoj način drage.
Ljubimac si festivalskih takmičenja. Je li bilo nagrada?
– Bilo je nego šta. Četiri puta sam osvajao drugo mjesto, a prošle godine na cazinskom festivalu bio sam prvi.
Koje je tvoje mišljenje o festivalima uopšte?
– Najbolje je da ostanem suzdržan. Puno je namještaljki vi to najbolje znate.
Najdraža pjesma, tvoja i od nekog drugog?
– Sve moje pjesme su mi na neki način drage. Kad su u pitanju pjesme od kolega, onda tu nema dileme. Pjesma „Majko moja umorna i stara” koju pjeva Meho Hrštić mi je najdraža pjesma. Meho je moj jaran i u toku sam pripremanja dueta s njim, a u duetu bi volio zapjevati i sa legendom Halidom Bešlićem. To je veliki umjetnik,veliki čovjek kojeg posebno volim, veliki humanista i mega zvijezda. On je posebna osoba na estradi, čovjek sa dušom i velikim srcem.
Primijetio sam da si veliki emotivac. U spotu za pjesmu o majci si zaplakao!?
– Da, tako je. Nekoliko puta su prekidali snimanje jer od suza nisam mogao pjevati.
Ko su tvoji saradnici ?
– Većinu mojih pjesama napisao je veliki gospodin Enver Šadinlija, kojem se javno zahvaljujem na svemu što je učinio za mene. Zatim tu su, Meho Hrštić, onda Jasmin Šiljdedić Jasko koji mi je radio sve aranžmane i u čijem sam studui snimao svoje pjesme, Muhamed Šehić Hame, Dinko Mujanović, Sajo Egrlić i drugi vrsni muzičari i pjevači, a meni dragi prijatelji.
Saradnja sa Sezamom. Jesi li zadovoljan, kako su te prihvatili, planovi?
– Ukratko o Sezamu mislim sve najbolje. Nema riječi kojim bih mogao opisati svu ljudsku dobrotu, direktora Žarka Timotijevića. Mislim da su sezamovci jedini primjer na estradi koji te ne gledaju kroz 100 eura, već te cijene kao čovjeka. Ovom prilikom želim istači da ću svoju estradnu karijeru jednog dana zavšiti u produkciji „Sezam” iz Beograda, što znači da ću im do kraja ostati vjeran. Čast mi je da sam u ekipi koju čine: Žarko, Boki, Patalo, Sale, Gula, Senad, Igor i ostali. Ovih dana ću završiti jednu novu pjesmu koja će se zvati „Ja vas volim moja rajo”.
Kao što se zna, pjesma je tvoja velika ljubav i hobi, jer ti si jedan od uspješnijih biznismena na ovdašnjoj sceni. Reci nam ukratko nešto o tome?
– Sudbina je htjela da dođem u Zagreb, gdje sam radio ne birajuću poslove koje su mi nudili .Uporedo sa poslom upisao sam srednju građevinsku školu smjer dimnjačarstvo, pa mi je jedno preduzeće u Zagrebu u to vrijeme obezbijedilo školovanje i stipendiju. Nakon završene srednje škole radio sam tri-četiri godine u preduzeču „Dimnjak-Zagreb”, a po odsluženju vojnog roka 80-tih, ponovo sam se vratio u Zagreb i otvorio privatni dimnjačarski obrt” KDS- Dimnjačar Bajrektarević”. Vrijednim i poštenim radom, iz godine u godinu postajen sve uspješniji, tako da sam 1990 otvorio prvo privatno dimnjačarsko poduzeće u Hrvatskoj u Zagrebu „ Dimo-Promet”, koje i danas uspješno posluje sa 18 stručnih djelatnika.
Koliko te porodica podržava na muzičkom polju?
– Česta putovanja, snimanja emisija, snimanja spotova, festivali, sve je to naporno, pa se brinu za moje zdravlje, koje je malo narušeno, ali ja sam čovjek koji se ne predaje i ne žali.
Tvoj pogled na muzička zbivanja, odnosno estradu?
– Svima je jasno da se danas sve vrti oko para. Nekada su televozijske kuće plačale da im pjevači dolaze, danas pjevači plačaju da bi nastupali na nekim televizijama. Zbog svega što se dešava, sve više razmišljam da osnujem svoju privatnu televizujsku kuću. Sramota je koliko pojedine televizije traže da bi se neki pjevač pojavio u njihovim emisijama.
Šta misliš o “talasu” mladih talenata?
– Sve najbolje, jer na mladima svijet ostaje. Žalosno je što naši mladi talenti moraju da se dokazuju van granica BiH i da se susreću sa brojnim nepravdama.
Jesi li se nekada pokajao što si dio estradnog svijeta?
– Nisam se pokajao jer ja muziku volim, to je samo moj hobi. Sve što radim u muzici je iz ljubavi, bez ikakvog interesa. Dešavalo mi se da me zovu da dođem u Ameriku, Kanadu, Australiju, da održim koncert i da mi to uredno i dobro plate, ali sve sam te pozive odbio, govoreći im da nisam za puta i da to ne radim za novac, već iz hobija.
Zanimljiva je anegdota kako si upoznao svoju suprugu Melihu.
– Hanka je na neki način „krivac” za moju sreću. Na njenom koncertu u Zagrebu 1982. godine pred džamijom, upoznao sam svoju voljenu suprugu Melihu. Zahvalan sam joj što je na neki način kumovala mojoj sreći, jer sa Melihom imam idealan brak.Kada god dolazi ili prolazi kroz Zagreb, Hanka svrati kod nas na kahvu, i osjeća se kao u svojoj kući.
Opet bih bio dimnjačar
Onda je jasno od kuda nadimak Dimnjačar!?
– Da. Volim ovaj posao i da se ponovo rodim, opet bi bio dimnjačar i ljudima donosio sreću.
