Priča kroz muziku je najfrekventniji način da se iskažu emotivna stanja, naravoučenija, slavlja, radosti, tuge, brige, sklonosti, potrebe, želje…
Najevidentniji dokaz da se stvari oko nas dešavaju i da ih redovito prepričavamo, najzrelija fantazija, često nedaleka od stvarnosti, koja je preokrutna i predrska prema našim željama. Te želje su dovoljno skromne, u iskonu čiste i odmjerene. Ali rukopis života nas je pojedinačno označio jednom bojom fluorescentnog markera.
Mi time vidimo, ali svak na različite načine i kroz različite filtere. Nije slučajno što često zamišljamo potoke, a živimo u metropolama. Nije slučajno što znamo neko drugo znanje i govorimo nekim drugim, elokventnim jezikom, a poželimo pustiti riječi da odu i da se same izgovaraju bez trunke napora. Nije slučajno što stojimo čvrsto na zemlji, stabilni, zaposleni, sigurni, a poželimo da nas vjetar podigne i pusti… Nije slučajno što pjesma uopće ima ton. Ako se ne pjeva, onda se pjesmom izgovara, onda traje na jedan drugačiji način u jednom drugačijem vremenu, kroz jedan drugačiji spoj stvarnog i nepostojećeg.
Ali nekada, stvarno nekada…poželimo biti dio pjesme i kazati u citatu svoju bol i svoje radovanje, svoj entuzijazam i svoju kritiku, svoj hir koji je nacrtan dobrotom i utopljen u med.
Nekada smo svjedoci, a nekada žrtve. Nekada razumijemo, a nekada nam razumijevanje nije dopušteno, nije zakonom dozvoljeno, nije isplanirano. Toga smo žrtve. Pustimo se u zrak i napravimo sjenu nad svima onima koji nam ne pomažu.
Pomozimo pjesmom da se riječi lakše prebrode, da se tuge kraće tuguju, da se sreće brže pojave i da traju do skromnog beskraja. To je makar neko zaslužio, neko kome se stvari dešavaju, ali one su previše teške i previše jecaja i vapaja dnevno sanjamo hodajući. Nismo svjesni, ali nismo ni savjesni. Pjevajmo u sebi, pred spavanje, po kiši, u magli, nad kaldrmom, iz očaja, iz požude iz ljubavi najiskrenije…
Pjesma nas je sjedinila i zbližila – zauvijek.
Tehvida Thea Rekić je sama po sebi poseban ljudski dar. Posebnost njenog rada je u posebnosti njenih namjera. Ona je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini izbjegla i napustila svoj rodni Bihać. Tamo negdje, godinama je rasla u okruženju istinskih rana. Tamo negdje, daleko od prave sebe, počela je tražiti svoj mir. Drugi su mir crtali, ona je mir komponirala.
Thea je prva bosanskohercegovačka rep muzičarka. Za one koji ne znaju, ona je svoj životni put usmjeravala u pravcu dobrog i nesebičnog. Čitav svijet za Theu je dom, velika kuća sa mnogo lijepih ukućana. Ona je rad gost gdje god se pojavi a svijet je svakoga dana sve manji i manji da primi njenu ljubav kroz sve što radi.
Poznata humanistica, iskreni borac za ljudska prava i ekvivalitet, umjetnica i čovjek, Thea Rekić,Thea Queen Of Light izdala je singl pod nazivom “Ko sam ja?”. Singl je posvećem svim ljudima koji su ugroženi onim nerijetko nikad nisu ni izazvali, svim žrtvama nevremena i neprilika, svim jadnim i zaboravljenim, svim gladnim i očajnim, svim bolesnim i napuštenim biserima ove naše školjke. Ovi biseri su bogatsvo, a Thea u njima nalazi sebe, makar često, makar povremeno.
Na projektu “Ko sam ja” su radili poznati i divni umjetnici . Svrha ovog projekta jeste da se pomogne i svaka kupljena pjesma ide u projekte za djecu.
Album se može naći na svim download portalima kao što su Itunes, Amazaon, Google, YoTube te njenoj web stranici www.theaqueenoflight.de pod Imenom Thea Queen Of Light “Ko sam ja”. Podršku na Facebooku možete ovoj umjetnici pružiti na www.facebook.com/theaqueenoflight
