Kemal Monteno bio je umjetnik iznimnog talenta i skromne naravi, čiji je nostalgični glas desetljećima osvajao publiku diljem nekadašnje Jugoslavije. Njegove emotivne balade, nadahnute harmonijom talijanskih kancona, ostale su trajni dio muzičke baštine regije.
Iako su njegove pjesme često nosile prizvuk ljubavne tuge i čežnje, u privatnom životu Monteno je imao jednu veliku i trajnu ljubav – svoju suprugu Branku, kojoj je posvetio i jednu od svojih najpoznatijih pjesama, bezvremenski evergreen koji publika i danas rado sluša.
“Jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, čuvao sam tebe, Branka, čuvao sam našeg sina…”, pjevao je umjetnik čije su pjesme voljele sve generacije. Monteno je bio nenadmašan majstor laganih melodija, a oni koji su ga poznavali ili surađivali s njim često su isticali da je, osim vrhunskog muzičara, bio i iznimno topao i plemenit čovjek.
Njegovi stihovi često su odražavali osobna iskustva i emocije, pa su mnoge njegove balade imale korijene u stvarnim životnim pričama. Među pjesmama koje su postale simboli vječne ljubavi nalazi se i ona kojom započinje ova priča, pjesma posvećena njegovoj supruzi Branki. Napisao ju je u neobičnim okolnostima, dok je bio na straži u vojsci i razmišljao o ženi koju je volio do posljednjeg dana života.
Branka je imala tek 16 godina kada su se upoznali. Vjenčali su se 1971. godine i ostali zajedno sve do Montenove smrti u siječnju 2015. Njihova ljubavna priča trajala je desetljećima i često je služila kao inspiracija za njegove pjesme.
Bila je to ljubav na prvi pogled. Od prvog dana smo bili zajedno. Poštovali smo se, nismo se svađali. Upoznali smo se na sarajevskom korzu”, prisjetila se Branka jednom prilikom.
-Ranije nije bilo kafića, samo smo se šetali. Tada je već pjevao i imao hit Lidija. Nisam imala pojma ko je on, dok mi nije rekla prijateljica. Kada je otišao u vojsku u Jastrebarsko, često sam ga posjećivala. A tada je vojska trajala godinu i po – dodala je.
-Kada se vratio iz vojske, često sam odlazila kod njega – nastavila je.
-Imala sam strogu mamu kojoj je smetalo što puno vremena provodim kod Keme. Jedne večeri je došao po mene i mama je rekla: ‘Djeco, ovako više ne može. Prijatelji me svaki dan pitaju zašto Branka svake večeri ide na Koševo’. On je na to samo odgovorio da ćemo se vjenčati u junu. No, kako je moja starija sestra trebalo da se uda za mjesec dana, mama je rekla da neće moći da podnese toliki trošak – dodala je.
Kemo joj je rekao da se ništa ne brine. Otišao je u tadašnji Jugoton i uzeo avans ugovora koji je potpisao s njima. Uz pomoć tog novca organizirali smo vjenčanje, otkrila je. Na početku zajedničkog života živjeli su s njegovim roditeljima, a nakon rođenja kćeri Adriane kupili su vlastiti stan. Dvije godine poslije dobili su i sina Đanija.
Upravo je supruzi Branki Kemal Monteno posvetio pjesmu Jedne noći u decembru, koja je nastala na neobičan, ali iznimno romantičan način.
-Tekst mi je poslao iz vojske, za rođendan. Napisao ga je na straži, na kutiji cigareta Filter 57, koje su svi tada pušili. Kad se vratio kući, komponovao je pjesmu. Izveo ju je na festivalu, ali nije odmah postigla veliki uspjeh. No, kasnije je postala popularna. Zanimljivo je da tada još nismo imali sina, a on je pjevao o njemu – ispričala je Branka.
O nastanku pjesme govorio je i sam Monteno, prisjećajući se trenutka inspiracije.
-Riječi su se jednostavno sklapale. Imao sam nevjerovatnu inspiraciju. Pjesmu sam podijelio s vojnicima u kasarni i vrlo brzo su je svi pjevušili. Budući da se mojoj Branki bližio rođendan, odlučio sam da joj to bude poklon. Bila je oduševljena kada je dobila pismo s pjesmom. Često mi kaže da joj je to najljepši rođendanski poklon u životu – ispričao je nezaboravni sarajevski šansonjer.
S.M
