Film “Toma”, koji donosi priču o životu legende narodne muzike Tome Zdravkovića, privukao je u fokus javnosti njegovu sudbinu – punu emocija, ljubavi i boli. Nakon beogradske premijere, brojni detalji iz života ovog umjetnika i boema ponovno su izašli na vidjelo, a mnogi od njih i danas izazivaju snažne emocije.
Tomislav Toma Zdravković rođen je 20. studenoga 1938. godine u Aleksincu, kao treće dijete u obitelji. Glazbeni dar bio je prisutan kod svih članova obitelji, no kod Tome je bio najizraženiji. Naslijedio ga je od oca Dušana, a već u osnovnoj školi pokazivao je izniman talent, učitelj matematike naučio ga je svirati violinu, čitati note i savladati solfeggio.
Rano je počeo raditi, ali ne zbog zarade u klasičnom smislu. Nakon upisa u tekstilnu školu u Leskovcu, živio je u teškim uvjetima. S prijateljem Stanišom Stanojevićem stanovao je u maloj, vlažnoj sobi, a svakodnevica im je bila obilježena siromaštvom. “Spavali smo na podu i pokrivali se krpama, sve su nas uši pojele”, prisjetio se Staniša za regionalne medije.
Sudbina se počela mijenjati jedne večeri 1954. godine, kada su njih dvojica ušli u leskovačku kafanu tražeći ostatke hrane. Umjesto toga, Toma je dobio priliku života, čuo ga je upravitelj kazališta i ponudio mu nastup.
-Može, rekao je, ali za dvije zdjele graha i dva komada kruha – prisjećao se njegov prijatelj.
Nedugo nakon toga, u istu kafanu stigla je velika zvijezda tog vremena, Silvana Armenulić. Čuvši mladog Tomu kako pjeva, pozvala ga je da joj se pridruži u duetu. Taj trenutak označio je početak njegove ozbiljne glazbene karijere. Iako je kroz život volio mnoge žene, posebnu priču nosi njegova ljubav prema Slavici, djevojci kojoj je posvetio jednu od najtužnijih pjesama “Buket bijelih ruža”.
Njihova veza bila je burna, puna strasti, ali i razočaranja. Upoznao ju je u Tuzli, dok je još bio na početku karijere. Planirao je budućnost s njom, no nakon što je saznao detalje iz njezina privatnog života, njihov odnos postao je turbulentan. Unatoč svemu, emocije su ostale snažne.
Jedan od najtežih trenutaka doživio je kada je, tijekom nastupa na moru 1963. godine, primio telegram u kojem ga liječnik obavještava da je Slavica teško bolesna i da ga želi vidjeti. Kada je stigao u Sarajevo, jedva ju je prepoznao, bolest ju je potpuno promijenila. Zbog obaveza nije mogao ostati s njom, a ubrzo je stigla vijest o njezinoj smrti.
Slomljen tim gubitkom, napisao je pjesmu koja će obilježiti njegovu karijeru. “Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života”, pričao je Toma.
-Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama, u plavim farmericama, izgledala je kao prava ‘baba roga’ – ispričao je Toma. Nakon što je pokušao preboljeti Slavicu, zaljubio se u Olgicu, s kojom se ubrzo i oženio.
Taj brak nije dugo trajao, a nakon razvoda Toma nastavlja život po kafanama, nastupajući diljem regije. Godine 1972. u Budvi upoznaje Nadu Radanović, s kojom se brzo vjenčao, no i ta ljubav završava kratko. Razočaranja su ga sve više gurala prema alkoholu, iako mu je zdravlje već bilo ozbiljno narušeno.
Kasnije odlazi u inozemstvo, gdje u Torontu upoznaje Gordanu, svoju četvrtu suprugu.
-Naš susret dogodio se u Torontu sasvim slučajno. Toma je pjevao u jednoj kafani, ja sam tada bila jako mlada i voljela sam pjesmu i kafanu. Odatle je sve počelo, a nakon toga smo se vjenčali i živjeli zajedno do njegove smrti – ispričala je Gordana.
-Kad dođem u Srbiju, uvijek mislim da ću se sresti s njim. Dok ne dođem na njegov grob, ne mogu shvatiti da ga stvarno više nema”, dodala je. O njegovim ljubavima rekla je: “Meni to nije smetalo, vjerojatno jer je on svugdje pronalazio inspiraciju i upoznavao mnoge žene. Uopće ne sumnjam da se zaljubljivao mnogo puta, jer je bio takve prirode – nastavila je.
-Recimo, pjesma ‘Danka’ bila mi je jako draga, a kad sam upoznala Danku, bila mi je još draža. Sve njegove ludosti, ali i lijepe stvari, to je bio on. Stvarno je bilo nemoguće to promijeniti. Ponekad sam samo htjela da mu pomognem, ali nikada mu nisam branila niti se svađala, samo bih rekla: ‘Proći će to, pusti, ako si se zaljubio, odljubit ćeš se’, i sve je to išlo kroz šalu – otkrila je.
Njegova kuma, glumica i pjevačica Olivera Katarina, opisala ga je riječima:
-Volio je sve žene o kojima je pjevao. Bio je suvremeni trubadur. Njegova duša bila je satkana od ljubavi. Nosio je ljubav i prema grešniku i prema stradalniku i prema svakom biću na ovom svijetu. Tražio je opravdanje, a ne osudu. U očima mu je bila toplina. I nevjerojatna nježnost. I ljubav. Kad gleda, kao da natapa nježnošću i ljubavlju.
Iza Tome su ostala dvoje djece – kći Žaklina iz braka s Olgicom i sin Aleksandar iz braka s Gordanom. Dugo se borio s teškom bolešću, a preminuo je 30. rujna 1991. godine u Beogradu, u 53. godini života. Njegove pjesme, prožete iskrenim emocijama i životnim iskustvom, i danas žive, a priče iz njegovog života potvrđuju ono što su mnogi govorili – Toma Zdravković nije samo pjevao o ljubavi i boli, on ih je doista živio.
S.M
