Dok je šetališta i Čuke a i raje, sarajevske legende neće biti zaboravljene. Reče to neko na večeri posvećenoj dobrom Daci Džamonji u ovoj kultnoj kafani. I ,zaista, Nedim Tabaković, za kojeg čak ni Daco nije znao kako se zove , jer svi ga znaju kao Čuku, to od srca radi.
I to veče se okupilo baš puno raje, neki su sjedili čak i u bašti, iako vrijeme za to nije bilo. Bio je tu Tifa sa svojom rajom… Abdulah Sidran je nekima natjerao i pokoju suzu dok je pričao o Dariju, a bilo je i smijeha, jer Daco je upravo takav pisac, dok čitate njegove priče malo se smijete, malo suzu puštate..
.
Priču "Težak čovjek" koja govori o tome da Daco nikada nije znao je li Čuka Nedim ili Neven, emotivno je pročitao Nermin Tulić. A onda se gitare uhvatio profesor Besim Spahić, malo francuski, pa malo na ruskom… Marijo Pejić je pjevao, a i svi ostali s njim, pjesme "Indexa" "Crvene Jabuke", Kemice…
Bilo je i recitacija, za koje su bile zadužene mlade dame Ivana Krstanović i Tamara Ćapelj. Sjajan animator bio je pjesnik Dino Porović, a na gitari je prebirao maestro Enes Ibričević. Fina raja iz "Planeta poezije".
Došao je Adnan Hebib slikar, koji ne propušta događaje kao ovaj, kada se sjeća na Davora , Mirzu i ostale velikane. A najljepše je što je bilo mnogo mladih, koji Dacine priče tek ostvaruju, kao jedan Adis, koji sei upoznao sa Sidranom.
Marko Vešović nije došao to veče, bio je na putu, ali je sjedio u "Šetalištu" dan-dva ranije, da kaže koju lijepu o Daci.
I tako bilo je to jedno lijepo, nostalgično veče, protkano pričom, poezijom, muzikom, ma baš je bilo lijepo!
