Naprasna smrt Ljubište Stojanovića Luisa šokirala je javnost. A samo dvadesetak dana prije, gostovao je u sarajevskom klubu “Jež”. Izvrsno se osjećao i još ljepše pjevao te napravio fantastičnu atmosferu. Kao da je kupio posljednju želju u gradu koji je volio i u kom je u predratnom periodu vrlo često nastupao.
Volio je ljude i druženja i mimo standardnih koncerata, druženja sa sarajevskim prijateljima, intimne nastupe tipa beogradskih splavova na kojim su se uvijek okuopljali estradnjaci i medijske ličnosti. Svi su ga voljeli, rekli bismo.
Potom se desilo to što se desilo. I desio se sprovod na čijem se ispraćaju pojavio mali broj predstavnika muzike, njegovih kolega da ne kažemo prijatelja. A kroz njegov studio na Borči nadomak Beograda prodefilovali su gotovo svi pjevači. U njemu su snimali, boravili u dnevnom boravku koji je on namjestio baš za trenutke odmora kada pjevači snimaju, pa prave pauzu. Često bi im se i sam pridružio, ali i tih je bilo vrlo malo na sahrani.
Čak su i beogradski mediji bili začuđeni kada su pored Pere Zdravkovića, Luisovog školskog kolege, prijatelja i čovjeka koji je radio u njegovom studiju, Snežane Đurišić, Biljane Jeftić, Saše Popovića, Tozovca, Miloša Bojanića, Crnog, Seke Aleksić, Maje Marijane, Mikija Manojlovića, Radeta Lackovića… i još nekih imena, vidjeli Nihada Alibegovića i Muju Isanovića.
Neki bi rekli otkud oni. A Nihad kaže da je ostavio sve poslove i otišao na ispraćaj čovjeka koji ga je bezbroj puta dočekao i ugostio u svojoj kući, jer je svoja tri albuma realizovao u studiju Luisa.
– Bilo bi nefer da se nisam pojavio, sasvim mi je svejedno šta će ko reći, čak sam se sklanjao da me ne vide, to je bila moja želja. Osjećao sam se dužnim. Sa mnom je bio i Mujo, poznavao je Luisa iz Njemačke sa njegovih gostovanja. Bili su drugari – rekao je Nihad.
A da je po pravdi, kompletna srbijanska estrada trebala je tog dana da isprati čovjeka koji nije bio sam pjevač, koji nije samo svirao sve instrumente, nego je bio pod broj jedan umjetnik vrhunskog kalibra.






