Nerijetko možemo čuti, ali i pročitati natpise pojedinih srbijanskih pjevača koji su od bivše jugoslovenske vlasti bili sankcionisani, kažnjavani i upozoravani nakon nastupa u inostranstvu, snimanja pjesama sa tekstovima koje tadašnja vlast nije odobravala.
Svaki od njih kazuje o nekoj blažoj varijanti sa završnim epilogom kome smeta “srbovanje”. Nikome, rekli bi, niti smeta srbovanje niti Srbija, još manje narod u Srbiji ali mnogima smeta veličanje četništva, veličanje ličnosti, zloglasnih pojava u tim teškim ratnim periodima bilo da je riječ o Drugom svjetskom ili ratu kada se cijepala Jugoslavija.
Tako je mnogima zasmetala žalopojka Nikole Uroševića Gedže koji se obrušava na bivšu državu jer je 1977. godine ispjevao pjesmu “Povedi kolo Miloje” potom “Svi gradovi i sva sela” a 80-tih godina je je uslijedila zabrana zbog završnog stiha “Oj Srbijo, lepotice”. A nije baš tako…
Gedžo je zapravo krajem 80-tih, pred sami rat, snimio nosač zvuka sa 15 četničkih pjesama, čitav ravnogorski ciklus a on te pjesme naziva rodoljubivim pjesmama. Te njegove rodoljubive pjesme finansirala je šabačka crkva, tako je pisalo na kaseti. Gedža zna zbog čega nije dobrodošao među ljude koji su multinacionalno i multietnički nastrojeni jer je pjevao one pjesme uz koje se pucalo a i prolijevala krv nevinih.
