Premda se nedovoljno zna o sjajnom narodnjačkom interpretatoru Zuhdiji Zuhdi Husiću često dolaze informacije o njegovim itekako uspješnim i dobrim nastupima kako po Americi, Bosni, Sloveniji, Hrvatskoj tako, kako on kaže, diljem svijeta.
On je pjevao dugi niz godina, a u Bosni je 2005. s pjesmom „Ostani“ sa kojom se pojavio na „Bihaćkom festivalu“ povukao svoju karijeru ka naviše. Pomenutom numerom je naslovljen i njegov prvi nosač zvuka na kojem se našlo osam pjesama. Dvije godine kasnije ponovo se pojavio na istom festivalu s pjesmom „Bar odglumi damu“. Ono što je svojestveno njegovom vokalu i uopšte interpretaciji, pa i njegovom ukusu jeste taj neki brži ritam sa prizvukom orrijentala.
Realizirao je i dva dueta sa izvrsnom interpretatorkom Esmom Stranjac s kojom je snimio „Ruža boje očiju“. Pomenutu numeru realizirao je u studiju „EV“ Enesa Velića dok je drugi duet radio sa Munirom Ćoralićem „Pamtiće nas Bosna“. Zanimljivo je da je na njegove tri numere gitare svirao Savo Bojić, poznati „južnovetrovski“ gitarista. Ono što nam nije moglo promaći jeste da mu itekako leže balade, a to je pokazao u pjesmi „Drugi dom“.
On je čisti primjer da neko ko površno ne gleda na svoju karijeru, ne obraća puno pažnje na novi val muzike. Zapanjujuća je njegova sposobnost i lakoća u interpretaciji u kojoj pjesmu oboji lijepim emocijama i raskošnim glasom. On je zapravo drugačija slika od ostalih koji se nastoje prilagoditi hiperproduktivnom trendu i u svojoj istrajnosti će pobijediti jer sam veli da nikada nagli skokovi u karijeri nisu bili dugoročni, da ipak više vjeruje karijeri koja ide stepenik po stepenik.
Njemu je, kaže on, težinu u karijeri predstavljala odsutnost od kuće i od Bosne jer trenutno živi u Americi, a to je itekakva kočnica.
