Slađana Dragaš ili Slađa Allegro je jedna od najvoljenijih i najtaletiranijih osoba na estradi. Mnogi će se složiti sa ovom činjenicom. Energija je zaista nešto što krasi Slađu, a s druge strane osmijeh ne silazi s njenog lica. Tako je bilo i u nekim ne baš lijepim momentima u njenom životu.
– Zna se da smo mi estradni izvođači onako jako umorni, poslije silnih nastupa, tezgi koje radimo, da volimo puno da spavamo. Uvijek smo gladni i žedni i stalno nam nesto nedostaje, ali ja sam neko kome osmijeh sa lica ne spada bez obzira na neke poteškoće koje mene kao i sve ostale ljude nekad u životu zadese.
Ja sam poprilično vedra duhom i puno volim ovo što radim. Obična sam porodična žena – kaže Slađa.
Slađa nikada nije napustila svoj rodni grad i nikada, kao većina izvođača iz Srbije nije preselila u Beograd, a evo i zašto.
– Ja sam neko ko se nikada nije odselio iz svoga grada. Rođena sam u Obrenovcu i tu i danas živim. Vrlo često mi postavljaju to pitanje i iznenade se kada kažem da i dalje živim u Obrenovcu, jer neki smatraju da kada postaneš poznat, moraš odmah da živiš u centru Beograda, da kupiš stan, šetaš Ušćem i slično. To su po nekima određeni kodeksi koje moraš ispunjavati da bi se bavio javnim poslom.
Naprotiv, ja sam tu gdje sam i dalje i družim se sa istim ljudima sa kojima sam odrasla, zadržala sam stare prijatelje, stekla nove. Možda za to što sam prilično emotivna – priča Slađa.
Zanimalo nas je je li kao nekolicina kolega glas i dar za muziku naslijedila od nekog člana svoje porodice.
– Nikada nisam završila muzičku školu. Bog mi je dao glas. Godinama sam se trudila da učim sve što je moguće i što je vezano za muziku i od mlađih i starijih i kolega koji su dugo na estradi, ali i od onih koji tek počinju pjevati, jer smatram da od svakog možete nešto da naučite. No, mama se bavila pjevanjem, a tata je nekada davno svirao harmoniku – zaključila je Slađa.







