Almir Zukić je momak iz Tuzle koji je svojim učešćem u aktuelnoj sezoni „Zvezda Granda“ uspio da ostavi i Jelenu Karleušu bez riječi. Svojom iskrenom skromnošću i dobrotom nije ostavio mjesta niti za jedan loš komentar, a suze nakon prolaska u naredni krug samo su pokazale sve njegove dobre osobine.
Život sa dna
Almir je u Beograd otputovao sam. Kada smo ga pitali zašto sa sobom nije imao pratnju, iskreno nam je odgovorio kako je jedva skupio novac da plati kartu za sebe, te kako zaista za nekog drugog nije mogao izdvojiti toliku sumu.
Njegov život je težak od rođenja. Do desete godine nije išao u školu, a onda je stigao u Udruženje „Zemlja djece BiH“. U to vrijeme se upoznao sa gitarom i od tada je ne ispušta iz ruku. Pjevanje i sviranje mu je pmoglo da pobjegne od svakodnevnice koja nije bila onakva kakvu bi je kao mali zamišljao.
Sada se čini kako je sve došlo na svoje i kako je stiglo vrijeme da snovi malog dječaka postanu stvarnost.
– Bavim se pjevanjem od svoje četvrte godine i sada sam odlučio da pokušam napraviti nešto od svog talenta. Od „Zvezda Granda“ očekujem prolazak kroz što više krugova, zaista se mnogo trudim. „Zvezde Granda“ i želja da postanem profesionalni pjevač su mi jedino što još imam.Možda ove godine i ne uspijem kao što bih volio, ali znam da jednog dana hoću jer smatram da imam talenta – priča nam Almir.
Otkako zna za sebe, zna i za odbijanja. Ljudi ga nikad nisu shvatali za ozbiljno te nisu marili da li ga svojim postupcima i riječima povrijeđuju.
– Ljudi oko mene su mnogo čudni, barem kad je u pitanju komunikacija. Sad se svi trude da dokažu kako su uz mene, iako ja vidim da mnogi to nisu – smatra Tuzlak i dodaje kako je njegova životna situacija trenutno koliko-toliko stabilna. Mnogo ljudi mu je pomoglo u svemu, čak mu je i Grand produkcija mnogo pomogla i, kako kaže, to zaista cijeni.
– Moj život je usamljen. Tmuran, težak i tužan, ali uvijek se trudim da to sakrijem od drugih. Nekad mi to ne uspije, ali tad sam bespomoćan. Muzika je jedina stvar koju imam i koja me čini sretnim. Čvrst sam u odluci da se pjevanjem bavim dok sam živ pa makar i propao.
Snovi i stvarnost
Jednostavno, to volim i to želim raditi. Skoro svi su me neozbiljno shvatali i uvijek su mislili kako ja nikad ništa ne bih mogao. Ponižavali su me, a danas se javljaju da me podržavaju. Ima mnogo i onih koji ne shvataju ili ne vjeruju da sam zaista imao takav život… – priča svoju priču Almir.
Ipak, loše misli tjera od sebe koliko je to moguće.
– Imate i ljude koji vas vole. Ne dotiče me više to što me ne vole. Smeta mi samo kad na društvenim mrežama pljuju po meni i provociraju me, a sve to kako bi oni dobili neku pažnju. Sreća je pa ja nikad nisam pao na dno jer moj život je krenuo od tog dna. Idem malo po malo naprijed i ne vraćam se na staro
