Vijest da je preminula Esma Redžepova Teodosievska izazvala je nevjericu i tugu širom Makedonije, regije, ali i svijeta. Njeno dobro srce je prestalo kucati u 73. godini nakon kratke i teške bolesti. Esma je nazvana kraljica romske muzike i po izvođenju te muzike je bila poznata u svjetskim razmjerama, a od 2013. nosila je i titulu nacionalnog umjetnika Makedonije.
Kuća od države
Pjevačica, koja je bila popularna na balkanskom prostoru, tokom života je odgojila 48 djece i učestvovala u brojnim humanitarnim akcijama. Tokom karijere duge gotovo 60 godina učestvovala je na vrhunskim svjetskim muzičim festivalima i manfestacijama.
Esma je, kako se ističe, bila pravi muzički ambasador u svijetu. Održala je više od 12.000 solističkih koncerata u Makedoniji i u inostranstvu, a u diskografiji Esme Redžepove je navedeno 15 albuma za domaće i svjetske producentske kuće, kao i da je sarađivala s eminentnim svjetskim muzičkim imenima.
I baš, zbog svih ovih informacija, mnogi se pitaju zašto na njenoj sahrani nije bilo više ljudi. Jer, umjetnica takvih razmjera zaslužuje da je na vječnio počinak isprati pa i nekoliko hiljada ljudi. A, kako "Express" saznaje iz izvora bliskih njenoj porodici, Esmin usvojeni sin Simeon Atanasov je učinio sve da se njegova majka što je prije moguće pokopa. No, krenimo redom…
![]()
Simeon je jedno od njeno 48 djece koje je Esma tokom svih ovih godina usvojila i materijalno ga obezbijedila. No, to, čini se, nije mu bilo dovoljno. Naime, kako tvrdi isti izvor, Esma mu je svojevremeno kupila četverosobni stan u skopskom naselju Taftalidže od koje je ona sebi napravila garsonjeru, dok je Simeonu i njegovoj porodici ostavila trosoban.
I, kada je ona od države dobila kuću kod tvrđave "Kale" gdje je dobila i odriješene ruke da kao nacionalni umjetnik napravi muzej, pjevačica i humanitarka se preselila u tu kuću, no garsonjeru je željela ostaviti sebi kako bi njeni prijatelji imali gdje boraviti kada dođu u Skoplje.
No, Simeon je, kaže isti izvor, vrlo brzo nakon što je Esma odselila na prevaru prodao garsonjeru što je njoj teško palo, tako da posljednje dvije i po godine života nije pričala s njim. Žalila je, kažu, do posljednjeg dana što se nije pomirila s njim no znala je da je bila upravu te vjerovatno čekala bar Simeonovo izvinjenje koje nikada nije dobila.
A čim je Esma umrla, kažu nam, potrčao je da je što prije sahrani kako bi se pročitao testament koji je znao da postoji. No razočarao se jer je svu imovinu Esma prepisala udruženjima čiji je bila član, odnosno svojoj prijateljici Zorani. Istina, muzej i kuća je vraćena državi kao nešto što joj pripada, no Simeon nije krio svoje ogorčenje, dodaju, što ništa više nije pripalo njemu. On je, kažu, želio da uzme sve što se može uzeti.
Još uvijek se ne zna šta će biti sa urnom njenog supruga Steve Teodosievskog koja se nalazi u muzeju, a, po njenoj želji, njena urna je trebala da stoji pored njegove. Ona je tako pričala svojim prijateljima koji su ostali u čudu kada su čuli da je ipak sahranjena, s obzirom na to da su znali koja je bila njena posljednja želja. Ovako, iako je tvrdi isti izvor, Esma trebala biti kremirana, njen sin je to spriječio iz sebi znanog razloga.
![]()
Samo jedna kćerka
Kažu, ništa čudno sa Simeonove strane, kada je poznato da je on već neko vrijeme boravio u zatvoru. Naime, bio je aktiviran humanitarni broj gdje su sve pare trebale ići u Esmin muzej, no kako je on to sve kontrolirao, pare nisu stizale na "pravu adresu" jer je on, pričaju, sve pare zadržao za sebe. A iako je akcija trebala biti humanitarnog karaktera, jeste to bila ali za Simeona!
Za života je Esma usvojila 47 sinova i jednu kćerku Eleonoru Mustafovsku.
Esmine stvari na aukciji
Esmina prijateljica Zorana kojoj je istaknuta umjetnica ostavila sve svoje stvari, želi napraviti humanitarnu akciju.
Naime, bila bi organizirana aukcija kako bi od prodaje tih stvari pomogli muzeju, te kako bi ga sačuvali od ruku onih koji ga žele uništiti.
Bez prijatelja iz Srbije, Bosne, Crne Gore…
Sramota je, kažu Esmini prijatelji, da nekom ko je nominovan dva puta za Nobelovu nagradu, prvi put 1987. godine kao kandidat Crvenog krsta Jugoslavije, a drugi put na inicijativu Svetske organizacije Roma, nije došlo dovoljno ljudi iz Skoplja na sahranu, a kamoli iz Srbije, Crne Gore, Bosne…
Nije da nisu htjeli, nisu stigli jer se sve, kažu, desilo "navrat – nanos".






