Marina Tucaković u kolumni je otvorila dušu i progovorila o porodičnoj tragediji koju je doživjela. Prvi put je pisala o smrti sina Miloša, nakon sedam godina od tragičnog dana.
– Ljudi lažu da vrijeme liječi sve. Svako ko je izgubio nekog koga je mnogo volio, zna da ta floskula nije tačna. Majka nikada ne može da se pomiri sa gubitkom djeteta. Pomiriš se, možda, u nekom momentu da je tako moralo da bude, ali nikada ne nađeš razlog. Samo nastaviš da živiš i radiš sa tim teretom, jer moraš.
Zbog posla sam, vjerujem vremenom i otupila. Naporno je dati i dušu i tijelo. Svi su postali bezosjećajni, a nisam ni ja izuzetak. Stvorila sam zid, napravila otpor. Stalno se čovjek iznova razočarava u ljude. Bilo je i onih sa estrade koji nisu bili kraj mene kada mi je najviše trebalo. O niihovim imenima ću ćutati, zauvijek, jer bi to značilo da sam i dalje povrijeđena.
Ali nisam…Opraštam i zaboravljam. Drugu šansu za prijateljstvo rijetko dajem. Nemam puno pravih prijatelja. Oni su bili tu i kad su svi upirali prstom u mene i pričali da sam alkoholičarka. Nisam! – napisala je, između ostalog, Marina u autorskom tekstu.
