Iako spada među prvake turbofolka Dragana Mirković nije klasična predstavnica ovog pravca. Besmisleno je u isti koš staviti Viki Miljković, Cecu, Gogu Sekulić i Draganu Mirković. One nikako ne mogu biti isto. I njene su pjesme bez kompleksnije melodije i sadržaja. I ona je, kao i ostale pjevačice, na nastupima isticala svoje fizičke atribute, ali je opet zadržala notu ženstvenosti i skladnosti.
Članica legendarnog „Južnog vetra“ iza sebe ima čak 22 albuma, te brojne hitove kojima se učvrstila na samom vrhu estradne folk scene. Svojevremeno je bila dominantna na njoj. Pjesme po kojima će ostati upamćena definitivno su „Dve sudbine“, „Stani zlato, stani dušo“, „Biću njegova“, „Sama kao list na vetru“, „Uzeo si moja jutra“, „Tugo mojih dana“, kao i „Pitaju me u mom kraju“. Dragana je ovaj svoj hit objavila na albumu „Dragana“ iz 1992. godine. Muziku ove numere potpisuje Aleksandar Radulović Futa, dok su stihovi djelo neprevaziđene Marine Tucaković.
Pjesma donosi tužno pronicanje u životne istine. Junakinja ljubavne drame ove pjesme je došla do samospoznaje i emancipacije. Našla se u škripcu, između puta koji vodi u ljubavnu stranputicu i ambis, te puta spasa i oslobađanja stega i okova od nesretne ljubavi osuđene na propast. Na takav zaključak navode uvodni stihovi u kojima se lirski subjekt lomi pred nepremostivim izazovima i vječnom dilemom, srce ili glava. Koliko god bila odlučna i istrajna u pokušaju da nesretnu ljubav odstrani iz srca i misli, to je skoro pa nemoguća misija. Na to ukazuju simboli psi čuvari, vrata, ključevi, brava.
Ako se izuzmu pobrojani simboli kojima je pjesma prožeta, najupečatljiviji motiv u pjesmi, onaj po kojem je pjesma i nazvana je rodni kraj. Zbog tog motiva pjesma nije samo lična introspekcija, već i mala, ali upečatljiva slika društva našeg podneblja. Stihove „pitaju me u mom kraju k'o da ne znaju“ donose taj, svima dobro poznati, motiv komšijskog „zabijanja nosa“ u tuđe poslove. Znate onu čuvenu „Šta će reći mahala?“ Baš zbog tog, toliko rasprostranjenog, fenomena su ljudi i zavoljeli ovu pjesmu, što je Dragani Mirković donijelo status koji i danas uživa – kraljice narodne muzike.
Snagu tog motiva rodnog kraja i danas, neuspješno, pokušavaju iskoristiti. Dovoljno je obratiti pažnju na stihove Maye Berović „K'o u rodni kraj trčim u tvoj zagrljaj“. I to je jedan od dokaza zbog kojeg Draganu Mirković ne smijemo svrstati u isti koš sa drugim, umjetnički bezvrijednim, turbofolkerkama…
Jer ne želim više da te vidim
Ipak neću moći
Sama sebe ponovo se stidim
Ne pomažu vrata
Psi čuvari, ključevi ni brave
Ti ćeš uvek naći
Put do moga srce, moje glave
Pitaju me u mom kraju
K'o da ne znaju
Zašto mi se usne više
Nikom ne daju
Pitaju me u mom kraju
K'o da ne znaju
Da se suze kao laste
Uvek vraćaju
Propale su nade
Oblaci samoće me hoće
Oko mene stežu
Obruč straha, bola i hladnoće
