-U fazi sam kad objavljujem novi projekat. Uskoro izlazi album sa dvadeset novih kompozicija, i onda sam imao ponudu da napravim koncert u Sarajevu. Ali, odlučio sam do to radimo kad izađu i ove nove pjesme. Možda naredne godine, tokom jeseni da bude žestoka kampanja i, nadama se, barem dva ili tri hita, da uključimo i mlađu generaciju. Da počastimo publiku novim pjesmama, a ima novih pjesama za koje vjerujem da će se instalirati kao hitovi kod publike.
Koliko je danas teško pogoditi ukus publike, jer dolaze neki novi trendovi?
–Pa, jesu ali to je jedan privid da ne postoji publika koja bira dobre pjesme. Postoji ta publika. Ja putujem po svijetu i vidim da je dobra pjesma uvijek dobra pjesma. Ova kompletna scena na Balkanu danas ima problem jer je otišla od dobre pjesme, i sve drugo je postalo važnije. Scenografija, frizura, vizuelni prikaz, sve je važnije, a zaboravlja se da je pjesma kraljica svih emocija.
Kako se vi snalazite u tim novim trendovima?-Ja sam imao sreću pa sam na početku karijere „zakucao“ velike hitove. “Ti meni lažeš sve“,“Bez tebe je gorko vino“ i druge. To je jedna osnova oko koje se vrti percepcija o meni. Kao autor išao sam istim tragom. Onog momenta kad me emocija ponese, tad sjedam za klavir. Nisam od onih koji će reći, idem danas napisati tri pjesme radi reda. To je prevara, samo emocija dovede do pjesme. Znalo mi se desiti da se probudim ujutro u pola tri i pišem. Pjesma „Kalemegdan svatovi“ je nastala tako, sanjao sam Kalemegdan, svatove i imao sam inspiraciju.
Koje se od starih pjesama danas rado slušaju?
-I „Zadnji gost“, „O, Cigani“, „Kako ću bez tebe“, “Suzo moja Suzana“… Mogu otpjevati koncert od nekoliko sati svojih pjesama, ali rado uvijek pjevam i neke pjesme kolega za koje smatram da su odlične. To se obično pretvori u dernek sa Duškom.
Imate li priliku da čujete kako danas mladi pjevači pjevaju vaše pjesme u takmičenjima?
-Imam. I ja pokrećem svoj program rada sa mladim pjevačima. To će bit jedna priča koja se zove „Dudu Baja“, što je skraćenica „od Dušom Duško Baja“. Skinete aplikaciju, i tu su četiri kategorije muzike, etno,pop, tamburaška muzika i dueti. Tu će biti otpjevane kompozicije i matrice, prijatelji ih snime na „blu tuth“, šalje na moju stranicu. Saradnici i ja onda to slušamo, pravimo izbor. Onda pravimo top listu talenata. Najboljih dvadeset dobijaju nove kompozicije, a ne da se pjevaju tuđe pjesme i od toga na kraju nema ništa. Ako se desi da prođete kriterije koje smo postavili, onada organizujemo jednom godišnje festival, a pobjednik dobija novčanu nagradu od 5.000. Moji prijatelji i sponzori su jako zadoovljni i spremni su podržati nove zvijezde. Ne morate biti mladi da se prijavite, možete i ako vam je pedeset godina, ali ako ste talenat godine nisu važne. Ako vi dobro otpjevate, zašto da ne pobjedite?
Ko je vama pomagao na početku karijere?
-Pomagalo mi je Sarajevo. Sarajevo je imalo dušu ukoliko ste imali talenat, i tada je bilo toliko dobrih ljudi. Pokojni Blagoje Košanin, moj prijatelj i kolega Haris Džinović ,jer sam pjevao njegovu pjesmu „Ti meni lažeš sve“. Bilo je ljudi i iz drugih oblasti koji su mi pomogli kao što su Mirsad Ibrić, Enver Šadinlija. Sejo Pitić mi je pomogao tako što me je naučio harmoniju. Ono što mnogi ne znaju da sam prošaa i školu, ali i kafanu. Sejo me je „filovao“ informacijama, učio sam od velikana poput Šerbe. Učio sam i od svog brata koji je profesor klarineta. Učio sam pravilno disanje, kako se opušta dijafragma i sve druge detalje.
Danas mladi nakon jednog nastupa žele da postanu zvijezde. Jeste li se vi tako nekada osjećali?
-Tako je. Davno me je u svoj šou program pozvao Toma Zdravković. Kad smo razgovarali o tajni ove naše profesije, ja sam ga pitao šta misli, i koja je to tajna naše profesije? On mi je tada rekao i ja sam to zapamtio, i evo držim se toga. Njegove riječi su bile da je tajna ove profesije ostati normalan.