Željko Joksimović i njegov “Balkan bazar”, kako je naslovljen serijal njegovih samostalnih nastupa diljem regiona i svijeta, nedavno je uvrstio i Grčku gdje je primljen više nego sjajno. Tu se ispjevao, kaže Željko, više nego igdje. Volio bi razviti taj sentiment u sebi na duže, ali, tvrdi, nije imao vremena.
Naravno da je tamo prezentirao sve nove pjesme gdje su se pojavile i njegov kolege s pjesmama čije je aranžmane on raspisivao. Sa takvim nastupom, nakon sedam godina pauze, planira se pojaviti i predstaviti beogradskoj publici. Vrlo često ga pitaju odakle to znanje o izvornim pjesmama, sevdalinkama i uopšte o etno zvuku.
Mnogi i ne znaju da je on svoju karijeru još 80-tih započeo kao harmonikaš, kada je i nagrađen u Londonu sa instrumentalom “Amajlija”. On je pjevao solfeđo i više je volio svirati nego pjevati zapravo pjevanje mu je bilo strano, on je tek tako pjevušio jer, kaže ovaj glasoviti i priznati muzički znalac, u to vrijeme su tekstovi bili nešto, vrlo oskudni a sa njima je puno kazano. A sada vam je, dodaje on, u tekstu na stotine riječi a ništa nije rečeno.
– Sve je nekada prije imalo svoju težinu. Svaka pjesma je bila pomno osmišljena, ništa nije ni od čega odudaralo. Ono što kažu stari dok slušaš te etno pjesme i sevdalinke to sve teče sa smislom, dušom i sve skupa zaslađuje emocijama. Sada će nekima biti jasnije odakle tolika ljubav prema etno muzici, zašto je toliko poštujem i zašto mi je žao što je toga u posljednje vrijeme sve manje. Naravno da nisam ja usamljen slučaj, ima tu još kolega, zvučnih imena koji nastoje u noviji zvuk uvrste i to nešto iskonsko od muzike – rekao je Joksimović.
