Tomislav Jovanović, poznatiji kao Toma Panters očajan je zbog sve težeg stanja u državi. Nekada je njegov splav bio kultno mjesto u Beogradu na koji su dolazili političari, glumci, sportisti, a sada od njega ni traga ni glasa…
– Stanje je katastrofalno! Upravu su oni koji kažu da je muzika bivši posao. I kafane su bivši posao. Nije ni čudo, jer ako čovjek mora da bira između kafane i golog preživljavanja, naravno da će da izabere preživljavanje. U odnosu na prije dvije godine, posao se ne prepolovio, nego se sveo na petinu. Čak i stalni gosti koji su nekada dolazili jednom sedmično, sada mogu da dođu jednom godišnje. Cijene smo oborili, ali džaba – jadikuje Toma.
Dolaze li vam političari na splav kao nekad?
– Manje nego ikad. Znate, ovi novi se mnogo femkaju, nisu kao oni nekadašnji koji su baš znali da se opuste i uživaju. Siguran sam da znaju i ovi, ali paze da ne budu viđeni. Malo je danas onih koji imaju gdje da pjevaju i sviraju. Država je udarila takve namete da ne znam da li će iko uspjeti da opstane. Ne mogu da pobrojim sve moguće poreze i dažbine. Plaćamo čak i ekološku taksu jer pravimo buku! Pa kako da pjevam ako ne pravim buku? Troškovi i takse su ogromni, ne može samo za to da se zaradi. Ne znam čemu ovo sve vodi i šta može da se promjeni. Sve je propalo, pa kako da ne propadnu pjevači, muzičari i ugostitelji? Srednji sloj i sirotinja su u dubokoj provaliji. Komunalci jure one mučenike što prodaju polovnu garderobu kako bi preživjeli, a na tajkune niko da udari.
Ima li onih koji dođu, jedu, piju, a ne plate račun?
– Svake večeri, pa mi dođe da na splav okačim tablu sa natpisom – narodna kuhinja. Dođu tako, pa bar da kažu da nemaju pare i da popiju dva-tri pića, a ne, oni se najedu i napiju pa tek onda kažu da nemaju da plate. I šta da im radim? Kažem im da će platiti kad mogu i tu se priča završi.
