Autor i autorski rad su u većini slučajeva, za razliku od samih prezentatora pjesme, bili u nekom rascjepu. No, da pojedini muzički kreativci padnu u zaborav pa da se nikada i nigdje ne pomenu, čak ni od strane interpretatora koji izvodi njihove pjesme to je, rekli bi, surovo.
“Brdo pjesama”
A jedan od takvih primjera je Šekib Kalaba. Tekstopisac, a i kompozitor koji je iza sebe ostavio stotine pjesama. Pjesama koje se i danas pjevaju, koji su postali evergrini a izvode ih poznata pjevačka imena. Napisao je pjesme za Lepu Lukić “Zorana”; Mileta Kitića “Nije sreća u ljepoti žene”; Hasana Dudića “Emina”; Mitra Mirića “Otišla si nek’ ti je sa srećom”… A onda i za Radeta Jorovića, Daliborku Stojišić, Sinana Sakića, Acu Ilića, Bobana Zdravkovića, Šiketa…
Od 84’ godine, priča Šekib, kada je njegov talenat prepoznao Nedeljko Bilkić i odveo ga u “Diskos” u Aleksandrovac. To je bio momenat kada je i otpočeo svoj estradni rad. I tako su se nizale godine, a on svoje osjećaje stakao u pjesme. Ne može, kaže on, osjećati pjevač moje pjesme.
– Jer oni su sretni i nije ih briga za nas koji smo tužni i ubogi. A ja sam upravo sada takav. Osjećam se ostavljen i zapostavljen od sviju pa niko nikad u posljednje vrijeme da pomene mene kao autora – nastavlja Šekib koji tvrdi da ne postoji recept po kojem se pravi pjesma, ali njemu je išlo i danas mu ide da sva svoja osjećanja pretoči u tekst.
Sada, kaže on, najčešće se čuju kopije “nečega” uz izložbu tijela i trenda i odjeće, a oni sa istančanijim ukusom ne simpatišu taj trend, oni koji znaju za nešto bolje što je nudila narodna muzika koja se tako i zvala. Sada ovi mladi, kaže Šekib, to nekadašnje nazivaju zastarjelom folk varijantom a mnoge stare pjesme u svojim repertoarima nesvjesno oživljavaju, jer uz njih i zarađuju.
Pitali smo ga da li i sada piše, na šta je uzdahnuo i rekao da je napisao brdo pjesama, neke čak uzela i Brena, ali uz svaku rečenicu je duboko uzdahnuo, čak i zaplakao rekavši da su u poratnom periodu poznati reporteri pravili reportaže s njim, da on nije neki govornik, da mnogo bolje piše.
Bez majke
Najtužniji je u posljednje vrijeme otkako je izgubio majku i kada ga je napustila životna saputnica pa kaže osjeća se baš onako kao što je napisao u jednoj svojoj pjesmi koja kaže “svakom sreća sija, svakom cvjeta cvijeće, samo ja na svijet živim sam bez sreće” i prepoznali smo Halidovu pjesmu „Ta je žena varala me”.
Nije propustio da podcrta još jednom tugu i negodovanje što ga pjevači ne pominju, baš oni kojima je dao dio svog života jer svaku pjesmu tako doživljava, veli da više vole da pomenu pjesme i autore koje on smatra bjelosvjetskim muzičkim otpadom.
