Evo koje mitove je bloger Džon P Lukas srušio:
Mit br. 1: Istočna Evropa je „kidnapovala“ takmičenje
Najčešći argument protiv regularnosti Evrovizije je da tu i nije toliko riječ o pjesmama, već o tome koja zemlja – najčešće iz Istočne Evrope – ima najveći broj prijateljskih susjeda.
Istina: Čak i letimičan pogled na istoriju pobjednika pokazuje fatalnu grešku u ovom argumentu. U posljednjoj deceniji pobjednici su bili iz Švedske, Azarbejdžana, Danske, Njemačke, Norveške, Rusije, Srbije, Finske, Grčke, Ukarjine, Portugala i Turske – prilično ravnomjerna pokrivenost Evrope, kad se sve uzme u obzir.
Mit br. 2: Svi glasaju za komšije
I jeste i nije tako. Istina je da Grčka rutinski najviše bodova daje Kipru, a Bosna i Hercegovina Hrvatskoj, ali to nema mnogo veze sa nerazumnom lojalnošću već sa sličnim kulturnim miljeom.
Istina: Velika zvijezda u Švedskoj vjerovatno je zvijezda i u Norveškoj, a popularne melodije iz Litvanije sigurno se čuju i na letonskim radio-stanicama. Prosta računica kaže da među 40 zemalja koje glasaju, nijedna nema dovoljno susjeda da trijumfuje samo na osnovu lokacije. Da je tako, jedna te ista zemlja bi pobjeđivala svake godine. Na kraju dana, uvijek trijumfuje pjesma koja se svidi najvećem broju gledalaca.
Mit br. 3: Sve je u scenskom nastupu
Dobra scenografija, kostimografija ili koreografija može da pomogne u predstavljanju pjesme i da je ljudi upamte, ali ako se sama melodija ne istakne, najčešće neće daleko da stigne.
Istina: Sjetite se kada su ruske „babuške”, o kojima se toliko pričalo, izgubile od Šveđanke Lorin čiji se „trik” sastojao u tome da sama stoji na sceni i odlično pjeva kvalitetnu, modernu, pop pjesmu.
Mit br 4: Svi mrze Veliku Britaniju
Bloger Džon P. Lukas piše da Britanci „vole kompleks dobre žrtve“. Lukas je ironično naveo i sljedeće:
–Naravno da je razlog zašto niko ne glasa za nas taj što smo napali Irak.
Istina: S druge strane, imali smo i neke zapažene nastupe: Džejd Juen je 2009. godine zauzela nevjerovatno 5. mjesto a Džesika Garlik je 2002. bila treća. Nisu bili ništa posebno, samo solidne numere koje su dobro izvedene. Ako hoćemo da prođemo bolje, moramo da budemo bolji, piše Lukas.
Mit br. 5: Sve pjesme su očajne
To je svar ukusa. Međutim, raznolikost muzičkih stilova dovodi u pitanje svakog ko se smatra osobom otvorenog uma, a koji kaže da šou nema nikakvu vrijednost.
Istina: Kada ćete, inače, na jednom mjestu čuti hrvatsku klapu, francuski bluz, crnogorski rep, norveški elektro i makedonsku romsku muziku? Načuljite uši, slušajte bez predrasuda i možda ćete se prijatno iznenaditi.
