Jedan je bio Valentin, episkop ternijski, kome je odsječena glava 269. godine, za vrijeme cara Klaudija II. Nad njegovim je grobom u 4. vijeku podignuta bazilika. Drugi je Valentin rimski i ne smatra se istorijskom ličnošću.
Kult sv. Valentina Ternijskog, episkopa i mučenika, brzo se proširio, prvo po Rimu, pa dalje po svijetu. Prenijet je u svoj grad, Terni, 1605. godine. Prikazuje se kao sveštenik ili episkop, negdje i kako iscjeljuje epileptičara, jer je zaštitnik od te bolesti, kao i od kolere. Počev od 14. vijeka, na Zapadu ga smatraju i pokroviteljem zaljubljenih.
Međutim, Valentinovo je u novijoj istoriji izbrisano iz kalendara katoličke crkve zbog, kako se navodi, “želje za smanjenjem broja svetih dana kod onih svetaca o kojima nije bilo jasnih istorijskih činjenica”.
Po svemu sudeći, praznovanje sv. Valentina zamijenilo je rimski kult boginje Junone koja je slavljena istog dana. Ona je bila zaštitnica porodice i braka i na njen dan se ženama poklanjalo cvijeće.
Danas se na Dan zaljubljenih praktikuju različiti običaji i sve više se vezuju za potrošačko društvo.
