Više od 40 godina prošlo je od osnutka Plavog orkestra, no pjesme poput “Suade” i “Bolje biti pijan nego star” i dalje žive među publikom i osvajaju neke nove generacije. Ipak, uz glazbene hitove, već desetljećima pažnju javnosti privlači i jedan detalj vezan uz frontmena Sašu Lošića Lošu, njegova gotovo nerazdvojna kapa.
Gostujući u IN magazinu popularni muzičar prisjetio se i jedne posebno zabavne anegdote s obožavateljem, u kojoj je upravo njegova prepoznatljiva kapa imala glavnu ulogu.
-Jednom je jedan obožavatelj Plavog orkestra u nekom naletu euforije skinuo moju kapu s glave i bacio je uvis. Ona je na kraju završila na nekom boru. Onako je tužno ostala ondje, možda je i danas na tom stablu – ispričao je muzičar kroz smijeh.
Lošina kapa tijekom godina postala je svojevrsni zaštitni znak, a oko nje su se stvarale brojne priče i nagađanja. Neki su vjerovali da njome skriva ćelavost, ožiljak ili oblik ušiju, dok su drugi u svemu vidjeli praznovjerje. Ipak, objašnjenje je zapravo mnogo jednostavnije, kapa je dio njegova osobnog stila koji je oblikovao još tijekom studentskih dana.
Dok je studirao dizajn na Likovnoj akademiji u Sarajevu, inspiraciju je pronašao u starim fotografijama učenika Prve sarajevske gimnazije iz 1920-ih godina. Na njima su nosili takozvane”‘lenjinke”, koje su Loši poslužile kao inspiracija za njegov prepoznatljivi izgled.
Kapu, zajedno s vojničkim kaputom, odabrao je kao dio scenskog imidža za prvi album “Soldatski bal”. S vremenom je ovaj modni detalj među publikom dobio i vlastiti nadimak, “lošinka”.
Tijekom 80-ih godina Lošina kapa postala je pravi fenomen. Toliko je bila popularna da su od nje profitirali i sarajevski klobučari. Jedan prodavač čak je zaustavio Lošu na ulici kako bi mu zahvalio, otkrivši mu da je zahvaljujući njegovom imidžu prodao čak 70.000 kapa i od zarade izgradio vikendicu. Uz to ga je zamolio da nikada ne mijenja svoj prepoznatljivi izgled.
S.M
