Dušan Kostić otpjevao je jednu od možda i najlepših balada narodne jugoslavenske muzike “Sačuvaj tajnu, ljubavi moja”, koja se i nakon 40 godina pjeva sa velikom sjetom na razmim događajima. Imao je impresivno emotivnu interpretacija koja se mogla mjeriti sa nekim od najvećih šansonjera tih vremena. Ali njegova sudbina bila je pomalo sjetna i nejasna a, njegova smrt zauvijek je ostala misterija mutnog Dunava.
Dušan je rođen u Malom mokrom Lugu iz kojega se u potrazi za poslom doselio u Beograd. Najprije je radio u jednoj maloj radnji koja se bavila izradom svijeća. Pored toga, oduvijek je njegovao pjesmu i nadao se kako će svoj talent moći i pokazati. Preko kafane se upoznao i sa nekim likovima iz svijeta televizije koji su ga povezali sa kompozitorom Danilom Živkovićem koji mu je napravio prvu pjesmu s kojom pobeđuje na festivalu “Mladi i narodna muzika”. Popularnost mu je porasla preko noći, suradnja sa Miletom Basom otvorila mu je mnoga vrata. Postao je prvi pjevač “Južnog vetra”.
Malo je poznato da je Dušan snimio i dvadesetak trajnih snimaka za arhivu Radio Beograda: “Simbil cveće”, “Šano dušo”, “Što ti je Stano”, “Oj, devojko, dušo moja”, “Oj, devojko, điđo moja”, “Cveto mori”, “Cvetala mi ruža”, “Oj, Coko, Coko”
-Pored Miletovih zurla i tarabuka znam ja da pjevam i Šumadiju i sevdah. Kako je samo lijepa pjesma “Zora rudi, a pjesma se čuje”, pa tek “Noć svjedoka nema” – govorio je Kostić.
Tog 13. maja 1996. godine, na “Dan sigurnosti” tadašnje države, Duško Kostić je imao nastup u “Beloj kući” na Karaburmi. Ništa nije slutilo na tragediju.
Pjevao je rame uz rame sa legendarnom Merimom Njegomir.
-Duško je moj vršnjak i prijatelj, jedan divan kolega. Duško je divno pjevao, tako toplo i mekano, bio je jedna velika duša. Snimili smo dvije duetske singlice, Mile Bas nas je uspjelo spojiti u neku preteču i avangardu svog “Južnog vetra” – pričala je Merima Njegomir u Muzičkoj apoteci.
Neki od njegovih najvećih hitova su: “Zauvek si ostala u meni”, “Sačuvaj tajnu”, “Lepa Hanuma”, “Šta li noćas rade moje ljubavi stare”, “Sećaću se uvek tebe”, “Ne idi od mene”, “Hoću babo da se ženim ja”, “Đulo, Đulo” , “Ti pripadaš meni”, “Oprosti mi sve”.
Bio je u braku sa Nevenkom, također pjevačicom, sa kojom je dobio sve kćerke. Međutim, njihova ljubav doživjela je krah, a razvod je bio neizbježan. Iako su se rastali, među njima uvijek je bilo veliko poštovanje.
Kako su prenosili tada mediji, Dušan je izvršio samoubojstvo. Pisalo se kako je “viđen kako skače preko ograde Pančevačkog mosta, između stupova 39 i 41, odakle se više nije živ pojavio”.
Jedini očevidac skoka s mosta navodno je bio radnik ŽTP koji je policiji rekao da ipak nije siguran je li čovjek koji je tog dana izvršio samoubojstvo zapravo pjevač. Dušanovo tijelo nikada nije pronađeno. Na mjestu nesreće su pronađeni Dušanovi dokumenti i torbica koji su bili potpuno suhi.
-U cijelom slučaju ima mnogo nelogičnosti. Jedini svjedok nije siguran da je to bio Duško. On je izjavio da je samo vidio nekog čovjeka kako skače. I taj dio je obavijen sa mnogo tajni – rekla je Nevenka, Duškova supruga, svojedobno i dodala:
-Kad bih pristala pričati o Dušku, vjerojatno bi me gonila ova žena s kojom je on živio prije nestanka. Ne bih imala mira. Plašim se najviše za svoje kćerke, shvatite me – kazala je ona tada, sigurna da “tu nisu čista posla”.
Nekoliko dana nakon tragedije, na kućni prag gospođe Nevenke, kao i na adresu doma Duškovih roditelja u Leskovcu, stiglo je kratko pismo u kojem je bilo ispisano svega pet riječi:
“Mnogo vas volim, oprostite mi.” Na koverti nije bilo potpisa ni pečata.
S.M
