Turci su se na Balkanu zadržali vijekovima, a velikim dijelom Osmanlije su vladale čak 500 godina, pa često možemo čuti da su im ovdašnji narodi veoma slični genetski.
Iako se genetika uglavnom ne može vezati za jedan narod i ne postoji nešto što bi se nazvalo turskim, srpskim, bošnjačkim, hrvatskim, norveškim ili španskim genima, postoje karakteristike koje su zajedničke ljudima koji žive na istom prostoru.
Imajući to u vidu, da li je moguće da su današnji Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci Makedonci zaista slični Turcima?
U Centru za forenzičku i primijenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta rade se tri vrste analiza pomoću kojih se utvrđuje nečije porijeklo, zahvaljujući čemu možemo da saznamo mnogo o svojim praprecima i o tome odakle su došli na ove prostore.
Ovdje se po najnovijim metodologijama analize ipsilon hromozoma i mitohondrijalne DNK rade već dugi niz godina. Radi se o uniparentalni markerima, odnosno, preko ipsilon hromozoma prati se porijeklo osoba muškog spola po muškoj liniji, a preko mitohondrijalne DNK, koju imaju i žene i muškarci, prati se porijeklo po ženskoj liniji.
-Zbog toga što se ipsilon hromozom prenosi sa oca na sina praktično nepromijenjen, tako iz generacije u generaciju predak po muškoj liniji i njegov potomak imaju praktično identičan ipsilon hromozom. On se može promijeniti zahvaljujući mutacijama, ali te promjene su toliko spore da se može pratiti dalje praporijeklo – objašnjava dr Milica Keckarević Marković, s Katedre za biohemiju i molekularnu biologiju.
Kada je riječ o haplogrupama, grupama sličnih haplotipa koji imaju zajedničko porijeklo, prate se te linije ipsilon hromozoma, tj. mitohondrijske DNK koje se međusobno razlikuju u jednoj ili više varijanti u sekvenci molekula DNK.
-Kada imamo istu haplogrupu, onda smo mi po tom jednom svom pretku srodniji nego sa osobom koja pripada različitoj haplogrupi. Sve haplogrupe će se na kraju sresti u jednom zajedničkom pretku, ali tokom vremena se dešavaju mutacije, one se akumuliraju i na taj način dolazi do razdvajanja haplogrupa. Mi na taj način u stvari možemo da pratimo koje je zajedničko porijeklo, na primjer, neke dvije osobe i koliko godina unazad – ističe ova biološkinja.
Prema njenim riječima, na osnovu do sada dobijenih rezultata analize ipsilon hromozoma halpogrupe populacije na teritoriji Srbije i određenih područja na Balkanu, potvrđeno je ono što se generalno znalo i ranije, a to je da je najzastupljenija haplogrupa prisutna kod ovdašnjih naroda je haplogrupa I2 a1 b3, koja je nastala prije nekih 1.800 godina na teritoriji koja se smatra ishodištem Slovena, teritoriji između današnje Bjelorusije, Poljske i Ukrajine.
Toj haplogrupi, kaže ona, pripada nekih 30 do 40 odsto Srba, a prisutna je i kod pripadnika drugih naroda koji ovdje žive.
-Praktično najsličniji smo sa narodima sa kojima dijelimo i jezik – kaže biološkinja, a ovi rezultati demantiraju čestu tezu da je genetička struktura promijenjena zbog dugotrajne vladavine Osmanlija.
Dr Keckarević Marković dodaje da su ove analize genoma vrlo pouzdane, ali je problem u intepretaciji i nestručnim analizama.
-Same analize su pouzdane, mada postoje one koje daju manje detalja i ostavljaju prostora za više špekulisanja ili one koje daju više detalja i ne ostavljaju mnogo prostora za, u stvari, izmišljanje teorija o porijeklu – objasnila je.
Zabluda je da su geni mnogo pomiješani s „turskima“.
-Moguće je da postoji određeni procenat haplogrupa koje su Turci prenijeli na Balkan, ali to nije utvrđeno. Čak i kod Bošnjaka je neznatan genetski upliv Turaka. Naime, oni tvrde da imaju naučne dokaze da Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i Hrvati imaju vrlo sličnu genetiku i da su I2a i I1a najbrojnije haplogrupe kod svih tih naroda, prenosi najportal.ba.
