Selo se nalazi na severozapadu hladnog Grenlanda i zove se Niaqornat. Daleko od buke i gradske gužve, ušuškani u prelijepu prirodu, čini se da ovi ljudi žive lako, ali istina je daleko drugačija. I teža.
Svih 59 stanovnika Inuita (kako sami sebe nazivaju Eskimi) oko šest mjeseci godišnje žive u mraku, a preostalih šest konstantno je dan. I njih muči visoka nezaposlenost, ali imaju i dodatni problem – stopa samoubistva mladih ljudi.
Treći najveći problem za njih je ono sa čime će se ostatak svijeta tek suočiti – klimatske promjene.
Na Grenlandu, efekat klimatskih promjena je najvidljiviji i ovi ljudi sa njihovim posljedicama žive svakoga dana. Ledeni pokrivač se topi, za njih to znači da moraju da mijenjaju način na koji love.
– Jedan od najvećih udaraca lokalnom stavnovništvu je zatvaranje fabrike ribe. Ona je ključna za život i opstanak ljudi ovdje. Državni podsticaji omogućuju tim selima da žive, ali kako je stanovnika sve manje, postoji strah da bi ta sredstva koja dodjeljuje danska vlada mogla da budu ukinuta – kaže Sarah Gavron's, rediteljka dokumentarca o ovom neobičnom selu.
S obzirom na mali broj stanovnika, ne iznenađuje to što selo nema razvijenu infrastrukturu. Tek 1988. godine dobili su struju, a kanalizaciju nemaju. U dokumentarcu Gavronove prikazano je kako se nose sa manjkom kanalizacione mreže. Svakog jutra jedan muškarac skuplja kante pune fekalija svojih komšija, koje tovari u kolica i odnosi na deponiju predviđenu za to.
Ni odlazak na posao, za one koji ga imaju, nije lagan. Jedini način je helikopter, čiji vlasnik ima ugovor sa vladom za obavljanje tog posla, dok brod sa namirnicama povremeno dostavlja robu.
Niaqornat je mala zajednica, pa pronalaženje partnera podrzumijeva dalek put do nekog drugog sela, jer su gotovo svi u selu rođaci. Tačnije, u selu postoje dvije velike porodice i tek nekoliko ljudi koji nisu u srodstvu sa njima.
(Express/Blic)
