“Kada sam bio mali dječak”, ispisano je uz priloženu fotografiju na društvenoj mreži Instagram, a gotovo da nema sumnje da niko od vas nije prepoznao velikog balkasnkog umjetnika.
Prva asocijacija na ekscentričnog princa sevdaha je anđeoski glas i upečatljiv stil oblačenja, te njegovanje dualne prirode.
Na staroj fotografiji je pjevač Božo Vrećo, koji je na muzičkoj sceni jače od jedne decenije.
Princ sevdaha redovno nastupa u raskošnim haljinama, na visokim potpeticama, duge kose i brade, istetoviran i našminkan.
– Iza dekade profesionalnih godina bavljenja ovim poslom, bilo je deset godina suočavanja sa svim i svačim u društvu koje je konzervativno, primitivno i vrlo skučeno. Kada si anoniman to je mnogo teže, a možda i mnogo lakše. Niko ne zna o toj borbi, ali kada ta borba postane globalna, kada postane i borba za druge, za one koji se prepoznaju, onda, ti imaš misiju i zadatak. Trebalo je da se ja suočim sam sa sobom i da vidim šta želim od svog života i ko sam zapravo. Bez hrabrosti nema ni ljubavi, a ni istine – istakao je Božo svojevremeno u jednom podkastu.
Vrećo se dotakao i svoje dualne prirode, te je istakao kako mu je najprijatnije da se izjašnjava dok popunjava formulare.
– Dom mi je dao samopouzdanje da budem drugačiji, majka, moje dvije sestre. Ja nisam samo dualna osoba, svi smo dualne osobe. Ne presdstavljam samo muškarca i ženu, već i dijete. To je trojaka slika o biću. Bitno je pričati da mi nemamo roda, to je društvena norma koja nam se nameće. Takva kao nametnuta pravi razdor između svega. Želim da ‘konačnica’ bude ljudsko biće. Najsretniji sam kada vidim u nekom upitniku, kada mogu da se izjasnim kao ‘ostali’. Ne želim nijednog trenutka da nipodaštavam ženu u sebi, niti muškarca, niti to dijete. Hoću da je apsolutna sloboda na seceni i van nje – priznao je on, pa poentirao:
– Ne pravim kompromise, poslije deset godina. Valjda sam se najeo svih negativnosti i nagledao svakakvih ljudi, naslušao svakakvih zala. Vrijeme je da podvučem liniju i kažem, to sam nadrastao – zaključio je svojevremeno Vrećo.
Božo je odrastao u Foči, a djetinjstvo mu i nije bilo lako. Veliki gubitak je doživio već s pet godina, kad mu se otac ubio. Najveći oslonac kroz put njegovog umjetničkog razvoja i života su mu, kako priznaje, majka i sevdah.
-Moj otac je izvršio samoubistvo, a majka je tu morala da zauzme dvojaku ulogu i da bude snažna za oboje. Izvela me je na pravi put, da budem dobra osoba… Svi ti ožaljci su se pretvorili u moje pjesme. Svakako je bilo teško, ali Bog se postara za sve i sve kockice postavi na svoje mjesto. Majka me odgojila da nikad ne upirem prstom na drugog i drugačijeg i da oni koji to čine označeni su jednom vrlo jasnom definicijom – neodgoj. Hvala mojoj majčici što mogu biti i frajer i žena kad to u svom životu poželim bez da pitam ikoga za mišljenje i dopuštenje, nadasve živite svoj život i učinite ga boljim i interesantnijim koliko je to moguće a mogućnosti su beskrajne ako se mene pita – istakao je Vrećo svojevremeno.
(Express/sd.rs)
